Pa da krenem redom :))

Specifikacije

Sabirajući sve dosadašnje utiske i čitajući najnoviju najavu na dpreview forumu, upio sam da “sastavim” taj novi fotić.

• Poboljšani fullframe CMOS senzor koji isporučuje 15.3 megapiksela. Ovo je fino, ali sam ipak očekivao bar megapiksel više. No biće valjda i neke koristi od navodno poboljšanog senzora. Do sad je to canon radio veoma uspješno.
• Dual Digic III procesor sa novim sistemom (CXR NR system) za redukciju šuma, A/D konvertor 14 bita. Ono što je zanimljovo, 5D nije imao 14 bita, međutim za ovo godinu dana kako se družim sa njim, pokazalo se da njegov raw ima ogromnu dinamiku. Sklon sam da povjerujem da je u pitanju neka interna “muljaža” i eksperiment, jer od ovog modela je krenula 14 bitna revolucija. Ne bi me čudilo jer nije prvi put da je “petica” eksperimentalno tijelo. U svakom slučaju, lijepo je vidjeti da je to sad ozvaničeno i da je zaista 14 bita.
• Novi TTL CMOS senzor sa 29 tačaka, 12 cross-type tačaka za objektive sa blendom f/2.8 i bržom (tzv. high precision mode), po specifikaciji za 35% brži od onog u 40D. Ne mogu a da ne napišem da sam sa high precision režimom oduševljen od prvog trenutka kada sam probao 5D sa 2.8 i bržim staklima. Mogu samo da zamislim kako će da izgleda još 35% brži autofokus.
• ISO 100-12800 (proširen preko CFn: 50-25600).
• Brzina okidanja od 3 ili 6 snimaka u sekundi (fps) sa baferom koji može da prihvati do 68 snimaka. Mislim da će ovo zadovoljiti i najopasnije mitraljesce. Odlična stvar je mogućnost izbora brzine jer je 6 fps često prebrzo.
• Mehanizam okidača deklarisan je na 300,000 okidanja što je u rangu nikona D3. Izgleda da canon postepeno otklanja sve bitne nedostatke u odnosu na konkurenciju. Dokaz da malo konkurencije uvijek dobro dođe, a bilo je kranje vrijeme za to.
• LCD od 3 inča i 922,000 piksela zvuči prilično dobro. Sjećam se kako je bilo dobro kada sam nakon ekranćića sa 10D prešao na ovaj sa petice. U praksi se veliki ekran pokazao kao veoma praktičan i upotrebljiv. Nadam se samo da će ekran biti precizniji i primjereniji po pitanju boja, jer je ovaj na 5D prilično anemičan.

Poslastice

Par detalja mi je posebno privuklo pažnju:

• Zaptivenost tijela (weather sealing) na nivou 1Ds mk3. Bio je veliki pritisak na canon i očito su odlučili da jednocifrena serija kompletno bude zaptivena. Uz to miriše da će se slično desiti i dvocifrenoj braći. Ovo je naravno odlična stvar, možda najkorisnija od svih noviteta.
• Fino podešavanje autofokusa za 14 pojedinačnih objektiva. Stvar koju su izmislili prije 7-8 godina, napokon se neko sjetio da može biti korisna i ugradili su je i u ovaj model (koliko znam, od canon aparata, samo 1D mk3 i 1Ds mk3 za sada imaju ovu mogućnost). Napokon ćemo sami moći da precizno podesimo fokusiranje za svaki objektiv pojedinačno.
• EOS Integrated Cleaning System. Sjajna stvar za sve koji ne koriste zračnu pumpicu za izduvavanje prašine. U svakom slučaju sa ovim su ućutkali sve foto čistunce :)))
• Live View. Više se ne može zamisliti fotić bez ove opcije. Prikaz uživo i zaptivenost su stvari koje su obilježile 2007 godinu. To je nešto što su svi tražili! Malo da budu “fensi” i “kul”, a malo i zbog realne potrebe za tim. Na kraju se završilo tako što svi novi modeli imaju ovu opciju. I dalje sam skeptik po pitanju upotrebljivosti, ali vrijeme za LiveView tek će da dođe, u to sam siguran.

Za kraj

Malo sam razočaran sa ponuđenih “samo” 15 megapiksela, mislim da je canon mogao biti bar malo galantniji i dati nam 1Ds mk2 rezoluciju, ali nisu ni oni ludi. Ponudili su taman toliko koliko je bilo potrebno.

Kako god, izgleda da se “naslednik” canona 5D pojavljuje veoma brzo, već početkom ljeta. Malo sam skeptik po pitanju oznake ovog modela jer je tradicija serije 5 bila da nema naslednika. Možda je ovo tijelo uvod u digitalnu seriju 3. Realno gledano, ovo je sada po speficikaciji veoma ozbiljna mašina. Shodno tome biće određena i njegova cijena, za koju kažu da će biti oko 3,500 USD. Ovo pomalo ide u prilog mojoj teoriji od canonu 3D. Bilo bi zaista lijepo imati ovu mašinu, ali obzirom na njegovu najavljenu cijenu i onu koju trenutno ima 5D moja odluka bi i danas bila u korist običnog 5D. Kako zbog trenutno veoma pristojne cijene i onog što se dobije za to, tako i zbog utiska da je ovaj novi model veoma pažljivo i na kašičicu doziran.

Sa druge strane, imajući čak u vidu i njegovu najavljenu cijenu, ovo je veoma lijep odgovor za sve one koji bi možda zaplakali za nikonom D3. Canon je opet u igri, rekao bih u blagoj prednosti u svim klasama. Negdje cijenom, a negdje ponudom i kvalitetom. Srećom po nas, ta prednost je minimalna i odmah iza njihovih leđa dahće im konkurencija. Vjerovatno je to i bio razlog ranijeg izlaska ovog modela.

Dolazi teško vrijeme za one koji izvoljevaju i priželjkuju razno razne stvari jer se čini da je manje više sve izmišljeno i ugrađeno. Ostaje nam samo da čekamo 5D mark II, mark III ili jednostavnije Canon 3D :)

Izvor specifikacije: dpreview forum.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-400

Baš me je krenulo što se tiče fotkanja. Kratki i neplanirani izlet do meni veoma dragog mjesta, Rijeke Crnojevića. Drugar me pozvao i prosto nisam mogao (a nisam ni imao obraza) da ga odbijem. Odlučio sam da pokopam lijenog sebe i ovog proljeća u promet pustim, novog i usavršenog chegevaru v2008.

Ovo je baš kritičan vremenski period što se tiče fotkanja, ni zima, ni proljeće. Vidno je da se priroda u ovom kraju budi, ali ipak nedostaje malo boja i rastinja. Drveće je potpuno golo, a vegetacija isprano smeđa i siromašna. Dan je inače bio fantastičan. Nakon preksinoćnog orkana i invazije grada priroda se potpuno pročistila.

Kristalno čisto nebo, tek uz neki oblačak, da nagovjesti da još nije gotovo i da kišna sezona tek počinje. Priroda je bila mirisna i svježa, kao kad baka na pijaci vodom pokvasi tek ubrani špinat :)

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-400

Tokom cijelog puta pažnju su mi privlačili šafrani pokraj ceste koji su u velikim grupama bili na skoro svakom sjenovitom mjestu. Već odavno u glavi imam ideju kako da snimim baš ovakav motiv. Jedan izolovani cvjetak i gomila njegovih drugara u pozadini, ali za tako nešto izgleda ipak treba veći prostor i malo kultivisanija zemlja. U glavi mi se odavno motala i scena gdje se u obilju mekoće ističe jedan izolovani tučak. Pomislio sam da neću imati dovoljno svjetla da snimim tako nešto, srećom sam se prevario. Čak su mi se i boje svidjele – komplementarne, nježne i čini mi se da dobro idu uz ovu mekoću.

Kako je odlazak bio neplaniran i u žurbi, napravio sam jedan previd. Zaboravio sam da ponesem šuškavu jaknu koju koristim kao izolator i žilbericu sa kojim bi na prirodan način dosvjetlio cvjetiće. Kako god, malo sam se skvasio sjedeći na kao sunđer natopljenoj mahovini, a problem žilberice sam rješio prirodnim putem – našao sam dio gdje pada dovoljno sunčevog svjetla, i malo ga aranžirao.

U povratku smo svratili i do Karuča. Malo sam se rastužio trenutnim stanjem po pitanju boja i krajolika. Srećom bilo je nekih zanimljivih detalja koji su mi privukli pažnju. U gomili potpuno ogoljenih kamenih ploča pronašao sam pukotinu u kojoj je bilo života. Izgleda da je proljeće stiglo i ovdje.

Bjež’mo, zmijaaaaaaa!?

Taman kad sam se opustio i zalegao da malo detaljnije snimim ovaj motiv, učinilo mi se da na samo petnaestak centimetara od mog nosa vidim zmijski rep. Bio je to pravi šok za mene! Srećom brzo sam zaključio da je u pitanju obična puževa kućica. I on čovjek voli cvijeće, ne mogu ga kriviti :)

Ne pamtim kad sam u životu više fotkao cvijeće. Žena u meni je juče uživala :)

Napomena: Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Uspio sam!
Prva fotka u 2008.

Divan dan juče. Skoro pa da su me natjerali da izađem van. Lagana vožnja do sjevera Crne Gore i nazad, nije trebalo da bude previše teško, čak ni za lijenčinu poput mene. Vožnju nam je ipak prekinuo jedan zastoj na putu.

Ljudi prave tunel i saniraju dio puta, a mi smo skroz smetnuli sa uma taj inače najavljeni prekid u vremenu od 9 do 11 časova. I baš se pogodilo da tamo dođemo u 9:05. Dugih dva sata čekanja smješkalo nam se ispred tunela.

Vratili smo se par kilometara nazad, do manastira Morača i tako je počela ova priča.

Nakon malo šetnje po prirodi, odlučili smo da siđemo i do obale rijeke Morače. Iako smo bili dobro obučeni, izgledalo je da će uskoro biti cvokotanja. Jutro u planini često prevari svojim romantičnim izgledom. Srećom čim smo izašli iz sjene prestao je onaj ugodni osjećaj hladnoće i sunce je lagano počelo da prži. Stigli smo do obale i tu se, kao gušteri, većinu vremena izležavali na suncu.

Mir, tišina, zrak, samo gledaš, ćutiš i uživaš. Ne sjećam se kad mi je u životu brže proteklo tri sata. Čak sam uspio da snimim i nekoliko fotografija. Ostatak puta je protekao u najboljem mogućem redu. Po povratku u Podgoricu zaspao sam kao beba :)

Fotografija

Što se tiče fotografije prilično sam zadovoljan. Uprkos činjenici da vegetacija na sjeveru još nije počela da buja, ovaj krajolik oskudan vegetacijom i bojama za mene ima neku draž. Prosto se osjete planinska klima, svježina, čistoća, hladni zrak i dolazak toplog sunca. Problem je i vodopad Svetigora koji dolaskom ljeta počinje da slabi, pa je veoma teško dobiti dobar balans svega u kadru.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Primjetio sam da je vertikalni kadar postao moja bolest, nikako ne mogu da se vratim u horizontalu. Snimio sam i jednu horizontalnu fotku, specijalno za potrebe fotobloga, ali sam vertikalnoj dao prioritet jer mi se čini ljepša. Takođe smatram da bi tjesniji kadar bio mnogo korektniji jer bi time manastir i vodopad još više došli do izražaja, ali sam pod snažnim utiskom pejzaža odlučio da idem što šire.

Najvažnije od svega, napokon sam počeo da fotkam. Medvjedi se, izgleda, lagano bude iz zimskog sna :)

Manastir Morača

Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevjekovnih spomenika u Crnoj Gori. Podigao ga je sredinom XIII vijeka Stefan, sin kralja Vukana i unuk Stefana Nemanje. Izgrađen je na prirodnom platou tik uz desnu obalu rijeke Morače. Kompleks se sastoji od tri crkve, konaka i veoma prostranog dvorišta, a opasan je visokim bijelim zidom. Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

Posmatraču obično za oko zapnu dvije veoma karakteristične stvari vezane za ovaj manastir. Fasada crkve nije od kamena, što je tipično za većinu srednjevjekovnih crkvi u Crnoj Gori, već je omalterisana, bijela. Pored manastira, sa istočne strane, u rijeku Moraču se uliva vodopad koji se zove Svetigora.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 100mm/2.8 macro
f/8, 1/250, iso-100

Drevni grad Onogošt, lociran u nikšićkom polju, veoma burne prošlosti, kroz vjekove rušen i obnavljan, često je mijenjao svoj oblik i gospodare. Na fotografiji je njegov “gornji dio”, koji je služio kao tvrđava, a izgrađen je jednoj stjenovitoj glavici u sred polja. Utvrđenje je trenutno u fazi obnove sa ciljem da se pretvori u zanimljivu turističko-kulturnu destinaciju.

Često sam mjerkao ovaj motiv, ali nikad u potpunosti nisam bio zadovoljan ambijentom i atmosferom. Grad me je stalno mamio i nisam prestajao da ga mjerkam. Tog dana, putujući prema Hercegovini i prolazeći tranzitom iznad Nikšića, primjetio sam da se skoro sve posložilo baš onako kako sam i zamišljao. Ambijent, priča, grad i atmosfera. Sve je bilo tu.

Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/4, 1/1000, iso-400

Četvrti Međunarodni karneval, Feštađuni – Budva, 06.05.2006.

Dan je počeo divno i sunčano, da bi se brzo promjenilo u seriju podnevnih pljuskova. Malo je nedostajalo da se pokupim nazad kući, kad je počelo da se razvedrava. Bilo je skoro pa idealno vrijeme za fotkanje. Mekano i difuzno svjetlo uz povremena probijanja sunčevih zraka. Ostao sam do kraja parade i nafotkao se kao nikad do tada.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 100mm/2.8 macro
f/8, 1/500, iso-200

Perast, Crna Gora. Spoj dva svijeta, pitomog mora i divlje nepristupačne planine, toplog i hladnog… sve skupa izgledalo mi je magično i primamljivo. Kadrirao sam baš kako prajm zahtjeva u pipkavim situacijama – kompromisom. :)

Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @40mm
f/8, 1/160, iso-100

Mislio sam danas da izađem malo vani i napravim bar dvije fotke. Gledajući kroz prozor učinilo mi se da je divan dan. Kristalno plavo nebo, sunce i prava proljetna toplina. I taman kad sam se spremio da izađem, stigla je poruka na ICQ. Drugar javlja da tiranosaurusi vrebaju iza ugla, a čujem i neki jak vjetar kako duva.

Predomislio sam se. :)

Idealna prilika da se po ko zna koji put zakopam u foto arhivu. Ovaj put ću da se odužim Slavenu za autoportrete koje mi je napravio i koje koristim na AOB-OMA stranicama. :)))

Nacionalni park Durmitor, Avgust 2007.

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Chase Jarvis je reklamni fotograf koji ima šta da pokaže. Zavolio je fotografiju i u početku je fotkao uglavnom snowboardiste. Kaže da je imao sreću da ga primjete reklame agencije.

Nađi vremena za sebe i fotografiši ono što voliš i ono za šta bi želio da te angažuju. U suprotnom će, na kraju godine, tvoj portfolio biti pun radova koje su drugi htjeli da fotkaš za njih.

Iako je ranije studirao medicinu i filozofiju odlučio je da svoj život i karijeru posveti fotografiji. Znanje je, kako on kaže, sticao usput i posvud. Sa 35 godina postao je najmlađi nosilac titula: Nikon i Hasselblad master.

Ovo je video klip ili bolje da kažem malo predavanje o tome kako (i šta) on voli da radi. Ukratko, kreativnost, motivacija, planiranje, ekipni rad i uživancija.

Napomena

Kompletan video je dužine 60 minuta i veličine 200MB. Ko nema živaca ili ne želi da potroši puno resursa, na njegovom sajtu postoji kraća verzija. Bez puno priče, čista fotografija, gledaš i tiho patiš! :)

Preporučujem “full screen” prikaz i malo glasniju muziku.
Ugodno provedite vikend. :)))

P.S. Sigurno ste do sad pogodili ko mi je poslao ovaj video. :)

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/5.6, 1/100, iso-400

Snimljeno u Nacionalnom parku Durmitor. Naši pogledi su se sreli sasvim slučano, ali bila je to ljubav na prvi pogled. Ova ptičica je zaljubljena do ušiju, nadam ste da ste i vi.

Srećan vam dan zaljubljenih :)

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Nakon epidemije zvane Google Analytics, u moj dom su stigle neke nove “bolesti”, sve sa prefiksom Gugla :)

Šta sam to novo “izmislio” ovaj put?

iGoogle

iGoogle is a more personal way to use Google.com. Customize your page anyway you like, by adding your favorite themes and gadgets from across the web.

Već duže vremena me provocira iGoogle link koji se na lazi na samom vrhu moje gugl stranice za pretragu. Jednom sam čak i kliknuo na njega i odmah zatim se vratio na klasični prikaz. Na prvi pogled nije bio ništa posebno, a nije mi se dalo da ga proučavam i razmišljam o njemu. Prije par dana Bokey mi se pohvalio sa njegovom superkul gugl stranicom. Kaže ovo je super, sve sam podesio, radi k’o satić… Tako je sve počelo.

Teme i gadžeti

iGoogle je ništa drugo nego našminkani Google. Stvar je relativno nova i sigurno je da ima mnogo prostora za unapređenje. Za sada, iGoogle pruža mogućnost da odaberete neku temu i tako vizuelno uljepšate svoju početnu stranicu. U proteklih par dana primjetio sam da se većina tema prilagođava vremenu i vremenskim uslovima, pa je tako izgled stranice različit u različito doba dana. Mijenjaju se boje, položaj sunca i ko zna šta još.

Osim toga, stranicu možete organizovati kroz više zasebnih sekcija, tj. kartica (tabs). Svaka od njih sadrži gadžete (gadgets) koje aranžirate po vašoj želji. Gadžeti su gotove male aplikacije (html i javascript) pomoću kojih kreirate sadržaj svoje iGoogle stranice. Svaki od njih je specijalizovan za određenu oblast. Ovako iz priče možda zvuči komplikovano, ali stvar je zapravo veoma jednostavna. Stavite gadžet na vašu početnu stranicu, eventualno ga podesite i sadržaj je već tu! :)

Izbor gotovih tema i gadžeta je veliki. Ostavljena je i mogućnost da napravite svoju temu ili gadžet.

Čemu to služi?

Svaki put kada otvorite pokrenete aplikaciju pomoću koje surfujete po internetu, uz pretpostavku da je “homepage” podešen da pokazuje na vaš omiljeni pretraživač, otvoriće se stranica napravljena po vašem ukusu, sa informacijama koje ste sami odabrali.

Podsjetiće vas na predstojeće obaveze (to-do, calendar), prikazati novu poštu ukoliko je ima (gmail), novitete na blogovima koje pratite (reader), i sve ostalo što ste postavili na vašu iGoole stranicu. Ništa specijalno, na prvi pogled, jer sve to već odavno postoji i može biti dostupno na razne načine. iGoogle mi se učinio zanimljiv jer je integrisan u nešto što je većini nas dio svakodnevnice – internet pretraživač. Nema više pokretanja readera, gtalka, mail klijenata, te raznih podsjetnika i kalendara. Zapravo ima, ali ovako je sve to samo na klik daleko od nas i veoma transparentno.

Da ne pominjem da sve to imate i na poslu, kod prijatelja, komšije, na mobilnom telefonu. Bez potrebe da instalirate dodatne programe na vaš računar, bez obzira na operativni sistem, gdje god se logujete čeka vas vaš ajgugl :)

Ne može da škodi

Do sada sam probao i mogu da preporučim:

• Gmail

  Gadžet namjenjen za pristup gmail sistemu. Daje skraćeni prikaz skorije pristiglih poruka i njihov broj.

• Google Reader (Labs)

  Sažeti prikaz sadržaja svih RSS i Atom fidova na koje ste pretplaćeni putem Google Reader sistema. Posebno mi je zanimljiv način na koji se svaka od tema može pregledati direktno na početnoj stranici.

• To-Do List

  Veoma jednostavna lista obaveza koju možete sortirati po važnosti. Dobra za zaboravne i lijene. Pokazalo se da ovo na mene djeluje veoma efektno, jer stalno gledanje u listu “uradi to, uradi to, uradi to” na kraju me natjera da to i uradim! :)

• Sticky Note

  Stikeri žuti, slatki, drečavi. Svi znamo čemu služe. :)

• Google Corner Bookmark

  Veoma koristan gadžet. Nakon par dana korištenja, iGoogle je pokazao svoj prvi nedostatak. Nedostajala mi je mogućnost da izmjenim neke od linkova (common Google links) koji se nalaze u gornjem lijevom uglu. Taman kada sam se zapitao kakav je to prilagodljivi iGoogle koji mi ne dozvoljava da promjenim nešto tako elementarno, naletio sam na ovaj gadžet.

  

• Google Translate

  Gadžet namjenjen prevođenju teksta. Zgodan jer omogućava prevod bez napuštanja početne stranice. Kada vam ne treba lako se “smota” tako da zauzme minimalan prostor.

• Winter Village

  Ovo zapravo nije gadžet već tema koju sam instalirao po preporuci drugara. Obožavam idilične zimske prizore. Ova tema mi se posebno svidjela jer je svaki put drugačija. Činilo mi se da moj iGoogle mnog bolje izgleda noću nego po danu. Onda sam primjetio da jutro nije isto kao podne ili veče. Nakon dva dana zaključio sam da se ova tema mijenja i prilagođava vremenskim uslovima. Super stvar da se ubije dosadna svakodnevnica.

Veoma zanimljiv mi se čini i Google Bookmarks, ali ga još nisam proučio. Treba ostaviti nešto i za kasnije :P

Google Reader

Svi znate moje mišljenje po pitanju fida (feed). U startu sam se deklarisao kao fidomrzac. Čitajući malo o tome, neke stvari su me natjerale da bar malo promjenim korigujem svoje mišljenje. Reader je došao integrisan uz iGoogle i to je glavni razlog što sam ga primjetio. Istovremeno, ovo je glavni razlog zašto sam prešao na iGoogle. Kakav krug, a? :)

Google Reader je web servis koji vrši agregaciju RSS i Atom fidova i omogućava njihov pregled u “online” i “offline” režimu. Njegovim korištenjem pruža vam se mogućnost da, blagovremeno i na jednom mjestu, pregledate novosti sa svih stranica na koje ste pretplaćeni. Interfejs je maksimalno jednostavan, veoma pregledan i logičan. Možete pregledati svoje pretplate, pročitati njihov sadržaj, ažurirati spisak pretplata i sve to, ako imate potrebu, dodatno organizovati na veoma jednostavan način.

Par načina za pregled i organizaciju sadržaja zadovoljiće svačiji ukus. Takođe su ostavljene mogućnosti da se neki članak pošalje putem email poruke ili da se podijeli sa prijateljima što sam našao kao veoma korisno.

Posebno mi se svidjela mogućnost da se svaki članak, preko kojeg se prođe skrolujući, automatski markira kao pročitan. Moguće je isključiti ovu opciju ali sa njom nemate osjećaj da ova postoji. Tek kada se zapitate gdje su tekstovi koje sam pročitao i kako je neko znao šta sam ja pročitao, a šta ne, shvatite da je neko išao za vama i pospremio sve što je trebalo.

Većini opcija možete pristupiti i prečicama sa tastature (kompletan spisak). Uz njih potpuno gubite osjećaj da se radi o web aplikaciji jer sve liči na neki .exe program. Nemam iskustvo sa Feed čitačima, ovo je potpuno nova oblast za mene, pa mi je kao izumitelju tople vode teško napisati nešto više. Uglavnom, meni se ovo sviđa. :)

iGoogle Gadžet

Najljepši od svega je iGoogle gadžet koji sve novosti sa stranica na koje ste pretplaćeni servira direktno na vašu početnu stranicu. To je nešto što mi je postalo tako prirodno i tako logično da ću na kraju vjerovatno potpuno da promjenim mišljenje o fidu (feed).

Naravno i dalje ostaje otvoreno pitanje “domaće atmosfere”. Čini mi se da oni koji sadržaj prate isključivo putem fida ostanu uskraćeni za tu dimenziju. Zato i dalje volim “ručno” da kliknem i posjetim tekst koji mi se učini zanimljivim. RSS Feed i Google Reader mi u tome ipak pomažu jer je uz njih mnogo lakše biti u toku svih zbivanja. :)

iGoogle + Google Reader + Google Mail + …

Završio sam sa unosom ovog teksta i po ko zna koji put bacio pogled na moju default početnu iGoogle stranicu. Lijepa je. Baš onako po mom meraku. Daleko od savršene, ali mnogo prijatnija od one obične dosadne i bijele. Na njoj je dosta sadržaja koji je samo klik daleko od mene, a sve se i dalje učitava jednako brzo kao i klasična stranica.

Sada me samo zanima kako su oni iz Gugla tačno znali šta je to što meni treba. :)))

Neki će reći monopol, špijunaža, globalizacija, paranoja… Lako moguće, ali o tome ne razmišljam na taj način pa mi sve lakše pada. Ruku na srce, nisu jedini koji to rade na ovaj način. Imam povjerenja u njih i to je ono najvažnije.

Gugl je moj drug :)

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Pokazalo se da je Adobe napravio odličan posao kupovinom tehnologije jednog od najboljih u ovoj oblasti, Pixmantec RawShooter-a i integracijom njegovih dijelova u svoj CameraRaw sistem.

Prve impresije

Za razliku od starije braće, prve impresije bile su odlične. Odmah sam poletio da provjerim šta se dešava sa balansom bijele boje (white balance). Ovaj put sve je bilo veoma korekno i usklađeno sa onim što bi se za iste postavke dobilo u drugim programima. Ranije to nije bio slučaj, konkretno ACR 3 je navlačio na fotografiju neki ružni žućkasti ton i uvijek sam imao problem da od fotke napravim ono šta hoću. Bar je to bio slučaj za raw fajlove koje sam snimio canonom G5 i kasnije 10D.

Ne izgubivši ni trunku na jednostavnosti, zadržan je stari izgled i koncept rada, uz veliki pomak po pitanju kvalitete dobijenih fotografija. Gledajući danas Adobe Camera Raw paletu čini mi se da ni RawShooter nije drugačije izgledao. Ono najbolje iz oba paketa zablistalo je u punoj snazi.

Specijalitet kuće – mješano meso za dvije osobe :)

Pored svih stvari koje je imao RawShooter, ubačeno je i nešto što do sad nisam primjetio kod konkurencije. U pitanju je mogućnost da se hormatske aberacije otklone još na nivou raw obrade. Detalj koji može da uštedi mnogo vremena i nerava.

Tu su još dvije veoma korisne opcije. Jedna služi za izvlačenje detalja u tamnim dijelovima (Fill Light), a druga za regeneraciju (spašavanje) detalja u svijetlim i progorenim dijelovima (Recovery).

Da ne pominjem šta još ima ovaj alat u svojim paletama, jer ima bukvalno sve što imaju svi ostali. Rad sa njim je veoma logičan a period navikavanje veoma kratak.

Da li je moglo bolje?

Kao i ostali programi, ni CameraRaw nije bez nedostataka. Nema ga, ili bolje da kažem ima pomalo čudan sistem za batch obradu. Moguće je tome doskočiti pomoću Adobe Bridgea ili raznih skripti, ali od nekoga ko se zove Adobe ipak očekujem mrvu više. Objašnjenje vjerovatno leži u činjenici da je ovo samo plugin integrisan u veoma glomazan sistem. Ubjeđen sam da će Adobe poraditi na tome u nekoj budućoj verziji.

Naravno akcent prvenstveno stavljam na kvalitet dobijene fotografije, pa ovaj program po mom mišljenju i dalje nema ozbiljnog konkurenta, posebno zbog njegove integracije u Photoshop. Radeći sa njim ne razmišljam da li je neka fotografija RAW ili TIF, jednostavno je otvorim i radim na njoj. Da ne pričam o veoma dobrom CS3 Bridžu (Bridge) sa kojim je pregledanje i organizacija raw fajlova skoro pa pjesma.

Razočaran na kraju balade

Veoma bitna napomena za one kojima treba kvalitet i na 100% uveličanju. Pretpostavljam da se programerima u osnovnoj verziji ACR-a potkrala greška vezana za segment izvlačenja detalja i oštrenja. U slučaju kontrastnih prelaza ili dijelova na kojima bi se pojavile aberacije nastajao bi pravi haos. Artefakti, površine omeđene halo efektom i neke veoma čudne boje koje nijedan drugi konvertor nije prikazivao. Iako zvuči kao pravi horor, ove greške većini neće smetati. Neće se čak ni primjetiti, osim u slučaju kada se fotografija gleda pri 100% uveličanju. Za manje printove i web, ovo prolazi glatko, tj. neprimjetno, dok za one veće, kada se od fotografije očekuje maksimalni kvalitet, zna biti problema.

Ubrzo nakon što sam primjetio ovo čudno ponašanje, pojavio se i prvi update za CameraRaw. Ne navodeći ovaj problem među otkrivenim i ispravljenim greškama, uz navođenje samo nekih sitnih pobošljanja i par novih opcija, potpuno su me razočarali. Bilo mi je krivo jer je program zaista obećavao.

… i ponovno oduševljen

Ipak sam skinuo sam update, probao ga i ostao bez teksta. Od verzije 4.1 ovaj plugin je postao magičan. Oštrenje sada radi odlično, čak i na kontrastnim prelazima, bez pojave artefakata, čak i za veoma velike vrijednosti. Slično važi i za aberacije. Nadam se da će Adobe u nekoj budućoj verziji implementirati ostatak onih dobrih stvari koje je imao RSP.

Ovo je je ujedno alat koji trenutno koristim i moja definitivna preporuka!

Napomena:

Ovdje se priča o rawu ne završava, već zapravo tek počinje. Kao što sam i ranije najavio, u planu imam da prikažem nekoliko realnih primjera u kojima će se vidjeti njegova puna snaga. Pokušaću da ne udavim sa pričom, a da ipak obuhvatim sve one bitne stvari. Poseban akcent staviću na dinamiku fotografije i mogućnost da se u graničnim situacijama izvuče “onaj detalj” više. Pokušaću i sve to da uporedim sa klasičnim 8 bitnim JPEG formatom i prikazaću njegove glavne nedostatke u odnosu na raw format (slabu dinamiku i potencijal, gubitak detalja usled više uzastopnih snimanja, te pojavu artefakata i color bandinga). Nakon toga zajedno ćemo da “razvijemo” jedan raw fajl od početka do kraja. Pretpostavljam da znate, pisanje i priprema ovakvih tekstova mi oduzimaju zaista mnogo vremena i zato molim za malo strpljenja.

U međuvremenu, fotkajte raw :)

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @40mm
f/11, 1.6sec, iso-100

Naslovna mi se potpuno ubuđala. Fotki ni za lijek, a stranica sve više liči na izvještaj sa nekog skupa gdje je glavna tema bila politika ili ekonomija. Obećao sam sebi da neću kačiti stare fotke, sve u nadi da ću da izađem vani i potrošim bar jedan elektron iz baterije. Izgleda da nije upalilo.

Ovu fotku sam snimio ljetos u Nacionalnom parku Durmitor pri povratku u civilizaciju poslije jednog cjelodnevnog izleta. Malaksao, gladan, žedan, bosonog, ma pravi siročić. I baš kad sam se sažalio na sebe, pomislih kako mi nedostaje još nešto.

Morila me žeđ, ali baš morila. Dok sam maštao o hladnoj vodi naletili smo na jedan šumski potok. Napio sam se toliko da svaki medo kruškar iz okoline može da mi zavidi. Drugar nije pio. Nije smio ili nije htio da ne pokvari ukus kafe na koju smo kansije otišli.

Nisam previše zadovoljan fotkom. Šuma me je nervirala jer bi uvijek nedostajalo bar jedno ili dva stabla za onu dobru, savršenu kompoziciju. Taman kad bi našao dobar ritam i ujednačio scenu, neko od ovih drvića pomaklo bi se korak naprijed i pokvarilo mi kadar. Obrada malo mračnija, po ličnom meraku i doživljaju – studen hladna šumska voda i planinska kafa. :)

P.S. Da li ste znali da klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji? Ja sam to znao, ali dosta mojih gostiju nije. Kasnije sam shvatio, kako bi i mogli da znaju, kada to nigdje ne piše. Kruno, hvala ti za ideju. :)))

Svjetlopisi.com © 2026 All Rights Reserved.