Canon EOS 10D, 17-40 @17mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/10, 0.4 sec, f/11, iso-100, CP

Prvi put u životu otišao sam tamo u ljeto 2006. godine i to na povratku iz Pljevalja prema Podgorici. Sunce je bilo skoro zašlo (svi znaju da ja uvijek kasnim) i samo zbog velike radoznalosti, pomalo razočaran što smo došli prilično kasno, odlučili smo da ipak vidimo to Crno jezero o kome svi pričaju.

Nakon kraće šetnje pješačkom stazom kroz borovinu, šuma kao da je odjednom otvorila svoju kapiju i pustila nas da vidimo Crno jezero. Bilo je zaista lijepo kao što su nam i pričali. Nije bilo puno vremena, bližio se totalni mrak, pa sam bez puno razgledanja odlučio da se raspakujem već nakon par minuta hoda stazom koja je kružila obalom jezera. Sa te lokacije sam napravio većinu fotki, uključujući i ovu.

A Durmitor…

Eh, teško je to opisati… Mirna vodena površina, bogata teksturama, veoma zanimljivo svjetlo i prekrasne boje, gomila interesantnih detalja. Sve je bilo “namješteno” samo da se gleda i upija. Zalazak sunce, smiraj dana, svježina, specifičan zvuk tišine… A tek miris borove šume, čini mi se da još ga osjetim :)

Dok sam snimao upravo ovu fotografiju, prišao mi je čuvar nacionalnog parka, onako prilčno nasrtljivo i gotovo me legitimisao: ko sam, šta sam, za koga fotkam… Znate već, sva ona pitanja koja su bila moderna u nekim davno prošlim vremenima. Nisu mu pažnju privukli ostali turisti sa fotoaparatima koji su okolo zujali kao mušice, ali ja jesam, vjerovatno zbog raspakovanog stativa. Primjetio sam da na to svuda reaguju taman kao da si raspakovao raketni bacač. Shvatio bih ja sve to, čuvar je čuvar, čak mu dozvoljavam i da ima pravo da zna sve te detalje, međutim zasmetalo me zašto je skočio baš na mene, kada su samo dvadesetak metara dalje trojica pecali ribu i to u sred nacionalnog parka (ne znam, možda je to tamo dozvoljeno, iako ozbiljno sumnjam u to). Zasmetao me još više taj njegov pomalo nepristojan i kaubojski nastup.

Zato budite oprezni kada raspakujete stativ :)

Uprkos svemu, svrstao sam i ovaj doživljaj u lijepe uspomene od tamo, jer ne može njih i moje impresije da pokvari jedan radoznali čuvar. Danas mi je samo ostalo žao što i ja nisam legitimisao njega :))) Prošle godine npr. imali smo izuzetno prijatno iskustvo sa čuvarem koga smo sreli daleko u pustošima Durmitora.

HDR

Motiv je u startu zamišljen kao HDR, bilo je to vrijeme kada su “izmislili HDR” i sve živo sam želio fotkati na taj način. Naravno uporeba HDR-a u ovom slučaju je sasvim opravdana. Svjetlo je bilo slabo, scena veoma zahtjevna i dinamična. Ko je želio detalje u svim djelovima kadra morao se pomoći ovom tehnikom. Prvi put sam ga odradio sa 3 ekspozicije i bio veoma zadovoljan. Nakon godinu dana igranja i eksperimentisanja u HDR području, odradio sam ga ponovo, ovaj put sa samo dvije ekspozicije – osnovnom i podeksponiranom. Čini mi se da kada su u pitanju HDR motivi i Photomatix mnogo bolji rezultat (u smislu boja i kontrasta) se dobije sa lagano podeksponiranim ulazom i dominantnijim tamnijim tonovima. Nije pravilo, ali često je tako, posebno kad se želi atmosfera.

Photomatix

Primjetio sam takođe da nove verzije Photomatixa nemaju baš puno veze između (preview) fotke koju vidite dok podešavate parametre za “tone mapping” i fotkom koju dobijete kao finalni izlaz iz matixa. Najprije sam mislio da je u pitanju neki bug, jer to je nešto što me kod ovog programa nervira skoro godinu dana. Čak sam izgubio i volju da snimam HDR fotke, misleći da se moj novi fotić ne slaže sa ovim programom, a da se ja ne slažem sa većinom ostalih HDR programa. I nedavno, pričajući sa drugom koji je takođe primjetio ovaj problem, saznam da nije u pitanju nikakav bug. Ispada da je to zapravo feature o kome više možete pročitati u FAQ sekciji na njihovom sajtu. Izdvajam jedan dio:

The Tone Mapping preview does not look the same as the final output image.
…
The preview has for purpose to give you an indication of how the final tone mapped image will look like, and how changes in the settings influence it. It is not an exact representation of the final result, unless you use the Tone Compressor method to tone map the image.
…
When the final result is not like you wanted it, you can undo the Tone Mapping (from the HDR menu on Windows and the Edit menu on Mac) and try the Tone Mapping again using other settings.

E pa strašan im je feature :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @17mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/60, 1/125 (-1EV), f/8, iso-100

Paštrovići, 2006. godina.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @27mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/50, 1/200 (-2EV), f/11, iso-100, CP

Fotografija je snimljena u Perastu, 2006. godine. Bilo je zanimljivo posmatrati borbu svjetla sa oblacima, na momente je izgledalo kao da se sve u zalivu puši. Nešto slabiji svjetlosni uslovi navukli su mi da taj dan dosta eksperimentišem sa HDR tehnikom.

Ovaj motiv je u startu zamišljen i odrađen sa 3 snimka, autobracketing (0, -2EV, +2EV), mjereći svjetlo na oblacima i u tamnijim dijelovima zaključio sam da će ovaj raspon biti sasvim dovoljan za HDR. Fotka je sastavljena u Photomatixu, uz napomenu da nisam koristio treću (+2EV) jer je u tom slučaju dobijeni rezultat bio previše razvodnjen i bezkontrastan, generalno mnogo teži za naknadnu obradu u Photoshopu. Osim toga, treći dio se činio nepotreban jer je tamnija (-2EV) fotografija dala dovoljno volumena i detalja oblacima, a nisam želio sa gomilom svjetlih detalja sa svjetlije (+2EV) verzije da ubijem ovu atmosferu.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @25mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/50, 1/200, f/11, iso-100, CP

Treća fotka iz serije Perast. Pred sami kraj dana, sunce je skoro zašlo za horizont, a oblaci su se nadvili nad zaliv. Počela je da dominira jedna, za taj kraj veoma specifična, olovno plava boja. Svjetlo je bilo na granici vjerovatnog, ni dan danas ne znam kako je ispalo ovakvo, ali takav je to kraj, nepresušan izvor inspiracije, uvijek te iznenadi sa nečim novim. Na fotografiji su ostrva sa crkvama Gospa od Škrpjela i Sv. Đorđe (Sv. Jurje), a u pozadini je tjesnac Verige, ulazna kapija u bokakotorski zaliv.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.