Pokazalo se da je Adobe napravio odličan posao kupovinom tehnologije jednog od najboljih u ovoj oblasti, Pixmantec RawShooter-a i integracijom njegovih dijelova u svoj CameraRaw sistem.

Prve impresije

Za razliku od starije braće, prve impresije bile su odlične. Odmah sam poletio da provjerim šta se dešava sa balansom bijele boje (white balance). Ovaj put sve je bilo veoma korekno i usklađeno sa onim što bi se za iste postavke dobilo u drugim programima. Ranije to nije bio slučaj, konkretno ACR 3 je navlačio na fotografiju neki ružni žućkasti ton i uvijek sam imao problem da od fotke napravim ono šta hoću. Bar je to bio slučaj za raw fajlove koje sam snimio canonom G5 i kasnije 10D.

Ne izgubivši ni trunku na jednostavnosti, zadržan je stari izgled i koncept rada, uz veliki pomak po pitanju kvalitete dobijenih fotografija. Gledajući danas Adobe Camera Raw paletu čini mi se da ni RawShooter nije drugačije izgledao. Ono najbolje iz oba paketa zablistalo je u punoj snazi.

Specijalitet kuće – mješano meso za dvije osobe :)

Pored svih stvari koje je imao RawShooter, ubačeno je i nešto što do sad nisam primjetio kod konkurencije. U pitanju je mogućnost da se hormatske aberacije otklone još na nivou raw obrade. Detalj koji može da uštedi mnogo vremena i nerava.

Tu su još dvije veoma korisne opcije. Jedna služi za izvlačenje detalja u tamnim dijelovima (Fill Light), a druga za regeneraciju (spašavanje) detalja u svijetlim i progorenim dijelovima (Recovery).

Da ne pominjem šta još ima ovaj alat u svojim paletama, jer ima bukvalno sve što imaju svi ostali. Rad sa njim je veoma logičan a period navikavanje veoma kratak.

Da li je moglo bolje?

Kao i ostali programi, ni CameraRaw nije bez nedostataka. Nema ga, ili bolje da kažem ima pomalo čudan sistem za batch obradu. Moguće je tome doskočiti pomoću Adobe Bridgea ili raznih skripti, ali od nekoga ko se zove Adobe ipak očekujem mrvu više. Objašnjenje vjerovatno leži u činjenici da je ovo samo plugin integrisan u veoma glomazan sistem. Ubjeđen sam da će Adobe poraditi na tome u nekoj budućoj verziji.

Naravno akcent prvenstveno stavljam na kvalitet dobijene fotografije, pa ovaj program po mom mišljenju i dalje nema ozbiljnog konkurenta, posebno zbog njegove integracije u Photoshop. Radeći sa njim ne razmišljam da li je neka fotografija RAW ili TIF, jednostavno je otvorim i radim na njoj. Da ne pričam o veoma dobrom CS3 Bridžu (Bridge) sa kojim je pregledanje i organizacija raw fajlova skoro pa pjesma.

Razočaran na kraju balade

Veoma bitna napomena za one kojima treba kvalitet i na 100% uveličanju. Pretpostavljam da se programerima u osnovnoj verziji ACR-a potkrala greška vezana za segment izvlačenja detalja i oštrenja. U slučaju kontrastnih prelaza ili dijelova na kojima bi se pojavile aberacije nastajao bi pravi haos. Artefakti, površine omeđene halo efektom i neke veoma čudne boje koje nijedan drugi konvertor nije prikazivao. Iako zvuči kao pravi horor, ove greške većini neće smetati. Neće se čak ni primjetiti, osim u slučaju kada se fotografija gleda pri 100% uveličanju. Za manje printove i web, ovo prolazi glatko, tj. neprimjetno, dok za one veće, kada se od fotografije očekuje maksimalni kvalitet, zna biti problema.

Ubrzo nakon što sam primjetio ovo čudno ponašanje, pojavio se i prvi update za CameraRaw. Ne navodeći ovaj problem među otkrivenim i ispravljenim greškama, uz navođenje samo nekih sitnih pobošljanja i par novih opcija, potpuno su me razočarali. Bilo mi je krivo jer je program zaista obećavao.

… i ponovno oduševljen

Ipak sam skinuo sam update, probao ga i ostao bez teksta. Od verzije 4.1 ovaj plugin je postao magičan. Oštrenje sada radi odlično, čak i na kontrastnim prelazima, bez pojave artefakata, čak i za veoma velike vrijednosti. Slično važi i za aberacije. Nadam se da će Adobe u nekoj budućoj verziji implementirati ostatak onih dobrih stvari koje je imao RSP.

Ovo je je ujedno alat koji trenutno koristim i moja definitivna preporuka!

Napomena:

Ovdje se priča o rawu ne završava, već zapravo tek počinje. Kao što sam i ranije najavio, u planu imam da prikažem nekoliko realnih primjera u kojima će se vidjeti njegova puna snaga. Pokušaću da ne udavim sa pričom, a da ipak obuhvatim sve one bitne stvari. Poseban akcent staviću na dinamiku fotografije i mogućnost da se u graničnim situacijama izvuče “onaj detalj” više. Pokušaću i sve to da uporedim sa klasičnim 8 bitnim JPEG formatom i prikazaću njegove glavne nedostatke u odnosu na raw format (slabu dinamiku i potencijal, gubitak detalja usled više uzastopnih snimanja, te pojavu artefakata i color bandinga). Nakon toga zajedno ćemo da “razvijemo” jedan raw fajl od početka do kraja. Pretpostavljam da znate, pisanje i priprema ovakvih tekstova mi oduzimaju zaista mnogo vremena i zato molim za malo strpljenja.

U međuvremenu, fotkajte raw :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

C1 PRO je imao veoma dobar sistem organizacije. Trebalo je samo malo vremena da povežem podešavanja i način kako funkcioniše sam program. Kupio me je nakon samo petnaest minuta rada sa njim.

Moćan alat

Prava snaga ovog programa jesu veoma dobri detalji na konačnoj fotografiji i odlične kontrole u samom procesu razvijanja. Ako se odlučite promjeniti neki od parametara poput oštrine, redukcije šuma, korekciju balansa bijele boje, kontrasta, ma bilo čega od ponuđenog, ovaj program će to da odradi vrhunski kvalitetno.

Ukratko, napraviće vam super fotke :)

Zanimljivo da mi uz ovaj program Photoshop uopšte nije nedostajao. Bila je to faza kada sam 95% obrade obavljao u njemu. Odlično postavljen i veoma moćan alat u kome je sve bilo tako jednostavno, logično i brzo. Photoshop bih koristio tek za slučaj da neku fotku treba dodatno retuširati.

Mali minus

Imao je batch processing, dobar ali ne na nivou RSP-a. Za slučaj da ga poželite kupiti velika zamjerka ide na njegovu veoma bezobraznu cijenu. Vjerovatno još leže na lovorikama stare slave, potpuno nesvjesni konkurencije, ne trudeći se previše sa inovacijama što bi u današnjim vremenima moglo prilično da ih košta.

Dugo sam koristio C1 PRO i bio zadovoljan sa njim. No, uprkos tome, stalno mi se činilo da sve to može još mrvicu bolje. Priznajem, i dalje sam patio za RawShooterom i nisam mogao da ga izbrišem iz sjećanja :)

Da ne bude zabune, o ovom programu i dan danas mislim sve najbolje.

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Na prvi pogled

Prvi utisak je bio da ovaj program ima brdo opcija. Pozivao je da ga istražim, mamio i obećavao mnogo. Međutim sa današnje vremenske distance ne sjećam se ničeg posebnog. Apsolutno ništa me kod tog programa nije oduševilo ili ostalo u lijepom sjećanju.

Ozbiljan nedostatak

Ono što mi se nije svidjelo, što pamtim čak i danas, jeste količina detalja koju su imale fotke izvučene sa njim. Sve su bile blago mutnjikave, manjkalo je detalja i nikako se nisam mogao oteti opštem utisku plastificiranosti. Kako kad bi neko provukao fotku kroz ImageNeat (program za uklanjanje šuma). Čak i kada bi se povećala vrijednost za oštrinu rezultati nisu bili dobri.

Odustao sam brzo od njega, a kasnije saznao da je to bio (ili još uvijek jeste) bug, da je za neke modele fotića to jednostavno tako.

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Pixmantec RawShooter

Prvo što bih izvojio jeste organizacija posla i logičan raspored svega. Tu je i veoma dobar batch processing koji je integisan u srce sistema i jednostavno ni nemate osjećaj da ga koristite. No kad zatreba, on je tu i odradiće lavovski dio posla. Iako u većini stvari sličan konkurenciji i dan danas mi nedostaju određene specifičnosti vezane za segment batch obrade koje je on imao a ostali nemaju.

Imao je i ugrađen sistem za otklanjanje hotpixela. Ovo sam primjetio sasvim slučajno, kada sam nakon njega probao neke druge raw konvertore. Takodje ovaj alat je krasila veoma pristupačna cijena, a ako me sjećanje dobro služi postojala je i jedna besplatna verzija ovog programa.

Buba zvana bug?

Postojala je jedna sitnica, koju sam primjetio tek kasnije kada sam počeo da se zanimam za microstock fotografiju. Očito je program imao neki čudan algoritam za izvlačenje detalja i oštrenje. Fotke bi, iako oštre, znale da imaju artefakte kada bi ih gledali na 100% uveličanju. Ovo nije strašno, zapravo to nisam ni primjetio, sve dok nisu na nekim stock agencijama počeli da mi vraćaju fotke sa razlogom vidljivih artefakata.

Tako sam vremenom naučio i šta su to artefakti i šta je onaj pravi kvalitet fotke na 100% uveličanju i za profesionalnu ili bolje da kažem komercijalnu primjenu. Ovaj problem se mogao u jednoj mjeri eleminisati tako što bi u sekciji za oštrenje i detalje slajdere stavili na 0. Osim toga, čuo sam da je nekim vlasnicima Nikon fotića u slučaju korištenja “fill light” opcije fotka totalno izgubi kvalitet (izražen šum i čudne boje). Da li je u pitanju greška i pretjerivanje vlasnika Nikon fotića ili neki programski bug, nikad nećemo saznati :)

Legenda živi

Bez obzira na to, RSP je ostao kao moj najdraži program za obradu rawa. Nažalost, nema ga više. Osuđen na penziju, ali ne i na zaborav. Tehnologiju je kupio Adobe, vjerovatno u želji da i u raw oblasti postavi novi standard. Moram vam reći da su u tome dosta uspjeli, ali o tome će biti riječi nešto kasnije.

Dotle, fotkajte RAW :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Čak i danas JPEG je jedan od najpopularnijih i najrasprostranjenijih formata, bar kada je fotografija u pitanju. Razlog zašto je to tako leži u sposobnosti njegovog algoritma da veoma dobro “spakuje” informacije što za posledicu ima fajlove relativno male veličine i fotografije koje na prvi pogled nemaju vidljivih gubitaka koji inače nastaju usled JPEG kompresije. Već na drugi pogled iskaču neki ozbiljni nedostaci. Veoma slaba dinamika sa svega 256 nijansi po kanalu je često nedovoljna, a uz nju je prisutan i problem degradacija kvalitete koja je posledica JPEG kompresije (lossy algoritma), posebno u slučaju naknadnog snimanja (što je veći broj snimanja to je veća i degradacija fotografije).

RAW nam zato dolazi kao naručen. Njegova prednost ne leži samo u većoj dinamici i sposobnosti da fotografija ne gubi na kvalitetu usled kompresije. Postoje i drugi formati namjenjeni rasterskoj grafici (npr. TIFF) koji su po tome mnogo kvalitetniji od JPEG-a, no bio bi veoma krupan zalogaj prepustiti manipulaciju takvim fajlovima bilo kom fotoaprat današnjice, prije svega zbog veličine tih fajlova.

Pokazao se kao idealan format jer je pružio mogućnost da proces generisanja fotografije potpuno preselimo iz fotoaparata u digitalnu mračnu komoru, tj. računar. Jednostavno RAW je format koji nudi najveću fleksibilnost u procesu nastajanja digitalne fotografije i njenoj obradi.

Kako nastaje RAW

Zavirimo malo ispod haube. Jedan tipičan senzor kakav se može naći u digitalnom fotoaparatu organizovan je kao matrica piksela, tj. foto elemenata koji sakupljaju spoljašnju svjetlost koja kroz objektiv pada na njegovu površinu. Ta svjetlost, tj. energija fotona, se putem fotodioda i AD konvertora pretvara u digitalni oblik. Zavisno od AD konvertora, intenzitet svakog piksela će imati određen broj tonova (8-bitni AD konvertor daje 256 različitih nivoa, 12-bitni, danas najčešći, 4096, a od skora su u upotrebi i 14-bitni konvertori sa 16384 nivoa). Kao izlaz, dobijamo matricu piksela gdje svaki piskel čuva samo podatak o svom intenzitetu, tj. potpuno monohromatsku fotografiju.

Odakle onda boja?

Bajerov filter

Dr. Bajer (Bryce E. Bayer) iz kompanije Kodak izmislio je filter matricu, tj. šemu rasporeda R-G-B filtera u matrici, po kojoj bi svaki od elemenata trebao da propusti samo jednu od tri RGB komponente. Po ovoj šemi 50% filtera propušta samo zelenu (G), a po 25% crvenu (R) i plavu (B) komponentu upadnog svjetla.

Razlog za dominaciju zelene komponente leži dijelom u činjenici da ljudsko oko može da prepozna mnogo više u zelenom dijelu spektra, a dijelom i zbog toga što zelena boja pokriva najvažniji dio vidljivog spektra. U prirodi ljudskog oka je da ono mnogo bolje reaguje na kontrast nego na boje, tj. mnogo bolje će re reagovati na razliku između svijetlog i tamnog negoli na razliku između dvije boje. Sve to su elementi na kojima je zasnovan ovaj prilično složen koncept. Na ilustraciji koja slijedi prikazan je raspored filtera u Bajerovoj matrici:

Vidimo da svaka od komponenti matrice tj. svaki piksel, bez obzira koji je filter iznad njega, primi samo trećinu informacije. Da bi odredili stvarnu boju tog piksela, potrebno je uraditi interpolaciju na Bajerovom uzorku. Algoritam je dosta složen i izlazi iz okvira ovog teksta. Treba samo znati da danas postoji dosta različitih rješenja za to.

Najbitnije u cijeloj priči je da svaka ćelija na senzoru tj. piksel pojedinačno registruje samo intenzitet svjetla koje je palo na njega. Tek naknadno, uzimajući u obzir vrijednosti okolnih piksela i njihovu poziciju u filter matrici, određuje se i boja tog piksela. Ovaj princip nazivamo Bajerovom interpolacijom.

Pretpostavljam da je ovo bio veoma zamoran dio, ali sam smatrao da nije loše znati bar elementarno o načinu kako naši fotići “vide” svijet oko sebe. Postoji još i Foveon senzor sa jednom potpuno drugačijom organizacijom piksela u matrici, ali je Bajerov senzor (koncept) trenutno najzastupljeniji.

RAW datoteke (fajlovi)

Podaci prikupljeni sa senzora, skupa sa parametrima ekspozicije i svim preostalim parametrima (podešavanjima) koji utiču na završni izgled fotografije, snimaju se na memorijsku karticu u vidu jedne raw datoteke. Opciono, moguće je da se uz ove podatke snimi i ekvivalentna JPEG datoteka.

Svaki proizvođač ima neki svoj standard za zapisivanje ovog formata, a postoje i specifičnosti na nivou svakog modela. To znači da postoji veliki broj različitih tipova raw datoteka. Među najzastupljenijim su: .CRW, .CR2 (Canon), .NEF (Nikon), .RAF (Fuji), .ORF (Olympus), .PEF (Pentax), .SRF, .SR2, .ARW (Sony), .KDC, .DCR (Kodak).

Adobe je otišao korak dalje, pokušavajući sa nametanjem standarda i u želji da se napravi neki univerzalni raw, ponudio nam je .DNG – Adobe Digital Negative, format koji lagano dobija na popularnosti.

Alati za konverziju

Sada kad znamo princip po kome nastaje raw i kako se iz njega generiše fotografija, ostaje još samo jedan segmet – programi (software) za raw konverziju. U pitanju je alat čijom upotrebom, uz odabir potrebnih parametara, naša fotka dobija svoj život i formu.

Proizvođači opreme obično uz nju isporučuju i programe za raw konverziju. Ti su programi manje više uglavnom loši ili bolje da kažem imaju prilično ograničene mogućnosti. Izuzetak je (bar od ovih što sam lično probao) jedino Nikon koji ima zaista sjajanu podršku za raw, no ona nije besplatna. Bez obzira na veliki broj različitih proizvođača i raw datoteka, princip po kome svi oni funkcionišu je zajednički. To je omogućilo da se pojave programi nezavisnih proizvođača softvera koji nude konverziju za veliki broj različitih raw formata.

Obzirom da imam neke osobine hrčka, da ništa ne bacam, da volim organizovati stvari unaprijed i uz detaljno planiranje, za moje poimanje dobrog raw programa trebalo bi da istom vjerujem, da ima kontinuitet i da znam da me sutra, kada nabavim neki novi i još moderniji fotić ovaj neće iznevjeriti i da će ubzro nakon pojave novog modela fotoaparata da se pojavi i nova verzija programa koja podržava upravo taj format.

Dobar program za konverziju trebalo bi, pored svih onih standardnih mogućnosti, da podržava što veći broj formata, da je rad sa njim jednostavan i logičan, da je brz što je više moguće (neki od njih baš i nisu šampioni po pitanju brzine). Svjestan sam da je savršenstvo nemoguće postići, ali treba ga bar imati u vidu :)

Namjera mi je da izdvojim neke od programa koje sam probao u prošlosti i da napišem redak dva o onim popularnijim a u okviru toga daću i moju preporuku. Redosled navođenja nije slučajan, odgovara redosledu kako sam ih i probavao:

• Pixmantec RawShooter Premium (penzionisan, ali vrijedan pažnje)
• Bibble Labs Bibble Pro
• Phase One Capture One PRO (ili kraće C1 PRO)
• Adobe Camera Raw (i to u verziji 4)

Iako različiti, svi u osnovi imaju sličan interfejse za podešavanje bar onih osnovnih parametara. Ovo naravno ne garantuje dobijanje potpuno identičnih rezultata kod svih njih u slučaju istih polaznih vrijednosti jer svaki proizvođač ima svoje algoritme za konverziju. Zbog toga nije loše znati bar neke osnovne karakteristike i specifičnosti svakog od konvertora.

Odlučio sam se da o svakom od njih pišem u zasebnom članku jer mi se čini da ću tako lakše da kanališem eventualnu raspravu o njima. Ovo će mi olakšati i sastavljanje nekog indeksa pojmova u budućnosti, jer će svaki termin da vodi direktno na članak o njemu.

To bi bilo sve za ovaj put, a već za dan ili dva slijedi nastavak.
Dotle, fotkajte RAW :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Prije nego napravim mini pregled programa namjenjenih za razvijanje (konverziju, izvlačenje, pretvaranje, obradu) RAW-a, pokušaću da odgovorim na pitanje šta je to RAW format i da navedem neke njegove prednosti i nedostatke.

Šta je to RAW?

Najkraće rečeno, RAW je digitalni “negativ”.

Ne ulazeći previše u tehničke detalje koji variraju od proizvođača do proizvođača, možemo reći da RAW predstavlja zapis prikupljen sa senzora digitalnog fotoaparata i po definiciji bi trebalo da bude bez ikakvih obrada. Namjerno kažem trebalo, jer se dešava da neki proizvođači ipak malo pipnu signal prije nego ga snime. Tehnički, to je detalj koji nas u ovom tekstu previše ne zanima.

Za njegovo korištenje, prikazivanje tj. obradu, potreban nam je program koji će taj format da pretvori u neki od standardnih formata kada je rasterska grafika u pitanju (npr. TIFF ili JPEG). Baš zbog činjenice da je u pitanju neobrađen materijal, da ga treba pretvoriti tj. razviti, raw format nazivaju još i digitalnim negativom.

Koncept

Bitno je znati da sve što podesite na vašem aparatu, izuzev parametara ekspozicije (vrijeme ekspozicije, otvor blende i iso osjetljivost) ostali parametri neće imati uticaja na vaš RAW snimak, tj. sve ostalo će naknadno moći da se podesi i promjeni po slobodnoj želji i potrebi, bez bilo kakvih gubitaka u kvaliteti same fotografije. Čak i više od toga!

Upravo tu leži snaga ovog formata ili da kažem načina snimanja. Uz mogućnost da naknadno korigujete sve one parametare koje inače imate na fotiću, moći ćete da korigujete čak i ekspoziciju. Za neke razumne vrijednosti fotografiju možete posvijetliti ili potamniti, možete izvući detalje u sjenama ili spasiti djelimično izgorene dijelove. Možete mijenjati balans bijele boje (white balance), povećati ili smanjiti oštrinu, otkloniti geometrijske deformacije, vinjetiranje, aberacije i još gomilu toga.

Kada fotić napravi snimak, svi parametri koje ste mogli da podesite na fotiću, a tiču se boja, kontrasta, oštrine, balansa bijele i sl. se takođe snimaju u RAW fajl. Oni kasnije mogu biti iskorišteni kao osnov tj. kao početni set podešavanja u procesu razvijanja digitalnog negativa.

Ako je na vašem fotiću uključena opcija za snimanje oba formata (RAW+JPEG) onda se na osnovu tih parametara generiše taj JPEG fajl, eventualno i thumbnail. Neki prozivođači dodatno kompresuju ove podatke, naravno metodom koja ne izaziva gubitke u kvalitet fotografije (kao što je npr. JPEG kompresija).

Razvijanje (raw konverzija)

Da bi iskoristili fotografiju snimljenu u ovom formatu potrebno ju je najprije razviti tj. prebaciti u neki čitljiviji format namjenjen za čuvanje i obradu rasterske grafike. Zavisno od namjene to su najčešće TIFF ili JPEG (JPG).

Sam proces konverzije se obavlja pomoću programa namjenski pisanih za to – RAW konvertora. Većina ovih programa će na osnovu sirovih informacija sa senzora i dodatno snimljenih parametara (rekli smo da se i oni snimaju u raw) da generiše nešto što u prvi mah treba da liči na JPEG koji bi napravili u tom trenutku da niste koristili raw. Od tada, sve je na vama. Vi ste ti koji odlučujete šta želite od vaše fotke ili bolje da kažem negativa.

U startu, svi konvertori nude jedan osnovni set opcija. Mislim da su ove ispod zajedničke za sve njih:

• Balans bijele boje (white balance /wb/, temperature, tint).
   
• Korekcija ekspozicije (exposure, fill-light, recovery).
   
• Osnovna podešavanja (brightness, contrast, levels, curves, …).
   
• Boje (hue, saturation, vibrance, …).
   
• Detalji i oštrina (sharpening, details, clarity, …).
   
• Kontrola šuma (noise reduction).

Osim osnovnih, većina programa ponudiće još gomilu dodanih opcija, a ta gomila je svakim danom sve veća i veća.

Podešavanjem vrijednosti osnovnih parametara veoma kvalitetno možete korigovati ili da kažem poboljšati svoj originalni snimak i to bez bilo kakvih gubitka u kvaliteti. Ono dodatno se takođe ne može zanemariti jer ćete veoma brzo i bez muke otkloniti neke nedostatke tehničke prirode kao što su vinjetiranje, aberacije, distorzije i slično, čije otklanjanje na drugi način uzima mnogo više vremena.

U životu ništa nije jednostavno, pa tako ni kod RAW formata. Slijede neke njegove prednosti i nedostaci.

Prednosti RAW formata

Odlaganje generisanja fotografije i njene obrade, te njeno preselenje iz fotoaparata u digitalnu mračnu komoru ima određene prednosti. Evo kako ja to vidim:

1. U pitanju je sirov, tj. neobrađen materijal, što nam u startu omogućava mnogo bolju kontrolu u samom procesu razvijanja fotografije jer je mnogo veći broj parametara na koje u tom procesu možemo direktno uticati. Samim tim i krajnji rezultat mora biti kvalitetniji. Osim toga, mnogo znači činjenica da sve to, u slučaju da zadovoljni dobijenim, možemo odraditi ispočetka.
    
2. Čip na fotiću limitiran je jednim veoma bitnim faktorom – brzina obrade. Zbog toga on nikada neće dati maksimalan kvalitet. Sa druge strane programi za konverziju napreduju i ono što se prije 2 godine činilo nemogućim današnji programi i računari obrade dok kažeš hurmašica. Logika je jednostavna, ono što je nekad bio krupan zalogaj slabašnom procesoru vašeg fotića (za slučaj da snimate JPEG) i nešto jačem procesoru vašeg računara (za slučaj da snimate RAW), jednog dana biće rutinska stvar. Ne treba očekivati čuda, no napredak u svemu je veoma primjetan.
    
3. Ništa manje bitan faktor kada je u pitanju digitalna fotografija je balans bijele boje (white balance). Ako ga promašimo na licu mjesta, a snimamo JPEG može se desiti da gotovo nepovratno uništimo fotku. Uz RAW tako nešto se teško može dogoti. Čak i kad promašimo WB, fotka će izgledati “ružno” samo na ekranu fotića. U digitalnoj mračnoj komori uz samo klik ili dva stvari će doći na svoje mjesto.
    
4. Neke napredne stvari poput otklanjanje geometrijskih anomalija, vinjetiranja, aberacija i slično koriguju sa sa velikom lakoćom i u letu.
    
5. Ako vec svaku fotku iz digitalaca naknadno obrađujemo na računaru, zašto onda i proces kreiranja fotografije iz sirovih informacija sa senzora ne bi premjestili tamo?
    
6. RAW nam pruža mogućnost naknadne korekcije ekspozicije, oštrine, kontrasta, mogućnost izvlačenje detalja iz tamnih dijelova i spašavanje progorenih dijelova.
    
7. Nema gubitaka usled JPEG kompresije, nema kompresije boja i pojave color bandinga, mnogo je veća dinamika i komocija za svaku naknadnu obradu, što za JPEG nije slučaj jer kvaliet opada sa svakom idućom izmjenom tj. snimanjem.
    
8. Po pitanju dinamike i potencijala: JPEG ima 8 bita sa 256 mogućih vrijednosti za svaku RGB komponentu. RAW najčešće ima 12 ili u novije vrijeme 14 bita sa 4069 (12bit) odnosno 16384 (14bit) vrijednosti po svakom kanalu. Obratite pažnju koliki skok i finoća u prelazima mogu da se dobiju za samo 2 bita razlike, a onda uporedite to sa skromnih 256 nijansi koliko ima JPEG. Stvar je jasna, zar ne?
    
9. Generalno, to je format gladan vremena i prostora na disku, ali proporcionalno tome komocija i kvalitet koji se dobiju opravdavaju uloženo. Da ne pominjem da dobijete i čokoladicu uz njega :)

… i njegovi nedostaci

1. Najveći nedostatak je veličina RAW fajlova i prostor potreban za njihovo skladištenje. Veliki broj kartica, diskova, backup cd-ova… Fajlovi su veliki i zaista zauzimaju u prosjeku 4 do 5 puta više prostora nego sličan JPEG.
    
2. Obrada, tj. razvijanje traži dodatno vrijeme i trud koji je potrebno uložiti da bi dobili finalnu fotografiju. Ovo već može biti presudno za neke od nas kojima je vrijeme kritično (reporteri, fotografi vjenčanja, …).
    
3. Ne treba zanemariti ni logistiku – dodatna programska podrška, te jači procesor u računaru sa više rama i ogromnim diskovima za skladištenje. No to je nešto što zahtjeva svaka ozbiljna obrada fotografije i to je cijena koju preporučujem da platite, posebno imajući na umu vremenski faktor (sve veći diskovi, sve manje cijene…) jer mnogo, zaista mnogo ćete dobiti na kraju.
    
4. Potrebno je još malo iskustva i znanja. Većina onih koji počnu da koriste raw prođe kroz fazu u kojoj su sve RAW fotke loše a krajnji rezultati nikakvi. JPEG se tada čini kao mnogo bolja i kvalitetnija opcija. Lično sam prošao tu fazu i tačno zanam kako to izgleda. Obična iluzija u koju se upada zbog neiskustva, neznanja i/ili trenutnih navika.

Zaboravio sam da napomenem, da bi snimali u RAW formatu vaš fotić mora da ima podršku za to :)))

RAW vs JPEG

Neću dužiti, siguran sam da iz iznesenog, već sami možete izvesti neke zaključke. Još važnije će biti iskustvo iz prakse. Čovjek se najlakše prilagodi samom sebi.

• RAW koristite ako su uslovi snimanja nepredvidivi, ako niste sigurni u svoju fotografsku procjenu ili nemate vremena za nju, ako želite naknadno da utičete na ogroman broj parametara i imate vrhunski kvalitet. A uz sve to imate dovoljno vremena za naknadnu (post) obradu.
   
• JPEG (JPG) koristite ako je vrijeme presudan faktor, ako fotografije morate brzo da štampate ili proslijedite dalje, ako ste limitirani slobodnim prostorom na kartici/disku ili jednostavno lijeni i nije vas briga za kvalitet.

Zaključak

Sasvim je evidentno, kako vrijeme prolazi, sve se usavršava. Od našeg fotografskog znanja, preko raznih tehnike vezanih za obradu fotografije, sve do programa za razvijanje RAW-a i samih fotoaparata. Sa aspekta korištenja raw formata, čak i ovo bi trebalo da bude dovoljan razlog da koliko je danas počnete snimati RAW :)

U tekstovima koji slijede napraviću kratak osvrt na raw format, pomenuću neke popularnije programe namjenjene njegovoj obradi konverziji, te navesti neke njihove osnovne prednosti i nedostatke. Nakon toga, pokušaću da na jedan pristupačan način detaljno opišem ilustrujem sam proces konverzije raw fajla i eventualno njegove naknadne obrade.

Dotle, fotkajte RAW :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Lako :)

U vrijeme kada je počela moja zaljubljenost u digitalnu fotografiju nije bilo kao danas. Nekako mi se čini da je danas svega više. Nažalost isto mi se čini da je dosta toga nepotrebnog dostupno, da se dosta toga ponavlja i da sve to zatrpava one stare dobre i korisne stvari koje čine život slatkim. Može se pronaći dosta tekstova na ovu temu, svi se oni manje više bave teorijom i u gomili informacija propuste ono najbitnije.

Zašto moje fotke nisu oštre?

Fotografija se prilikom smanjivanja na određen način “pakuje”. Dio informacija mora biti izbačen, a dio zamjenjen nekim “srednjim” vrijednostima, što zavisi od izabranog metoda i ne dotiče previše našu priču. Ovo uzrokuje da fotke smanjene za web, a tu prvenstveno mislim na one od 100 do 1000 piksela po dužoj stranici, ostanu blago zamućene i sa veoma slabim detaljima. Tome naravno ima lijeka.

Recept

Ovo je nešto što sam koristio dugo vremena i gotovo uvijek bio zadovoljan rezultatima. Recept za USM sam još davno “pokupio” od Zokija jer sam uvijek bio oduševljen njegovim kristalno jasnim i perfektno oštrim fotografijama pejzaža.

Dopuniću ovaj metod još samo jednim detaljem koji je vezan za način smanjivanja. Potrebno je u photoshopu fotošopu izabrati Bicubic metod i uključiti Constrain proportions za slučaj da ova opcija nije uključena. U tom slučaju dovoljno je da se unese jedna od stranica (Width ili Height) a ona druga će automatski da se izračuna. Dosta je bilo priče, slijedi recept:

Fotografiju najprije smanjiti:

Image | Image Size |

• Bicubic (best for smooth gradients)
• [x] Constrain proportions

a zatim naoštriti:

Filter | Unsharp mask |

• amount: 500%
• radius: 0.2
• treshold: 0

Kratko i slatko!

Ovako naoštrenu fotografiju možete uporediti i sa njenom samo smanjenom verzijom. Postoje i određene varijacije na ovu temu, drugi metodi oštrenja i snimanja, koji izlaze iz okvira 5 sekundi i o njima ću pisati neki drugi put.

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Sinoć mi je Robi poslao jedan veoma zanimljiv video klip.

Sadržaj videa je na temu snimanja isolated on white stock fotografija ili kako se u narodu kaže snimanja snajki na bijelom™. Mislim da ga vrijedi pogledati, ako ništa ono bar da se vidi kako je i u veoma skromnim i skučenim “studijskim” uslovima moguće organizovati fotografsko snimanje.

Naravno, malo dodatne opreme (fotić, blicevi, pozadine, …) i jedna snajka se podrazumjevaju :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Možda je malo bajato, priznajem dugo je stajalo u dijelu gdje čuvam nedovršene tekstove, čekajući da sredim dio sajta koji bi zanimljive linkove prikazivao mimo glavne kolone bloga. E pa veoma sam blizu da završim i taj dio, a ovaj link vrijedi pogledati, da se bar malo zagolica mašta :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Prije par dana Lexus mi je poslao jedan veoma zanimljiv link. U pitanju je galerija koja sadrži rimejk nekih legendarnih i većini poznatih fotografija kao što su: “Behind the Gare Saint Lazare” (Henri Cartier-Bresson), “Death of a Loyalist Soldier” (Robert Capa), “Lunch Atop a Skyscraper” Charles Ebbets, …

Sve to možda i ne bi bilo toliko posebno i zanimljivo da u pitanju nije rekonstrukcija fotki napravljena od Lego kockica. Posebno je zanimljivo što svaku fotografiju prate i setup fotke koje dokumentuju način na koji su ovi “klasici” nastali.

Classics in Lego, uživajte :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Obzirom da sam većinu svojih panorama do sad sastavljao u Realviz Stitcher-u bio sam veliki skeptik po pitanju upotrebe Photoshopovog alata poznatog kao Photomerge. Nisam bio nimalo oduševljen dosadašnjim verzijama tako da ni od ove nove nisam očekivao nikakav spektakl. Pravila igre bila su veoma jednostavna — ko je želio veliku preciznost i tehničku perfekciju do sada bi na takve stvari gubio dosta vremena.

Međutim, Adobe mi je tu pomrsio račune, a ja sam se ogriješio o sve one koji su mi do tad hvalili Photoshop CS3 i njegov magični Photomerge.

Igrom slučaja, dan kada sam sa prijateljima obilazio Skadarsko jezero (opširnije o tome u fotopisu Skadarsko jezero) bio je unikatan. Ne pamtim kada se svjetlo tako lijepo igralo sa pejzažom i upravo to natjeralo me da po ko zna koji put sa ovog mjesta napravim još jednu panoramu. Rijeka Crnojevića, motiv koji inače često obilazim i koga sam se baš nagledao u raznim izdanjima izgledao je veoma lijepo okupan svjetlom i sjenama. Prizori su se mijenjali iz sekunde u sekund. Napravio sam nekoliko panorama i baš zbog moje nestrpljivosti da vidim kako će sve to izgledati kad se spoji odlučio sam se spojiti to na brzinu i to upravo u alatu kome do sad nisam vjerovao — Photomerge.

Photomerge CS3 Autoblend

Alat inače pozivate iz Photoshopa izborom File>Automate>Photomerge i nakon toga imate nekoliko načina da u njega učitate fotografije. Jedan od njih je da sve prethodno otvorene fotografije stavite na listu (Add Open Files), drugi je da učitate sve fotografije iz nekog foldera (Use folder), a treći da fotografije ručno dodajete jednu po jednu (Use Files). Moguće su i razne kombinacije ovih metoda.

Na terenu

Osvrnuću se malo na dio poslova koje treba obaviti dok ste još na terenu, a to se odnosi ne odnosi samo na Photomerge već generalno za snimanje panoramskih fotografija. Potrebno je napraviti smislenu seriju fotografija nekog panoramski zanimljivog motiva. Na osnovnu dosadašnjeg iskustva preporučujem vertikalnu (portrait) orijentaciju kadra sa 30-50% preklapanja između fotografija. Vremenom će se steći nekakva rutina pa će taj procenat biti promjenjiv, odnosno prilagodiće se sadržaju kadra (negdje će se preklopiti više, a negdje manje, sve u funkciji toga da neki problematičan element u kadru bude korektno smješten i da pravi što manje problema u procesu spajanja. Potrebno je obratiti i pažnju na svjetlo, obično šire panorame pate zbog problema velike dinamike. Dio toga se može kompenzirati korekcijom ekspozicije, ali treba paziti da razlika između dva uzastopna kadra ne bude veća od jedne blende (u idealnom slučaju do 2/3). Vertikalni položaj aparata ima i određene probleme zato što osa rotacije, ukoliko se ovaj nalazi na stativu, nije poravnata sa osom objektiva, a ovo može biti i veliki problem u slučaju da spajate neku preciznu geometriju sa elementima u prvom planu koji su bogati detaljima. Izuzetak su specijalne (panoramske) glave, ali one nisu tema ove priče.

Vjerovatno većina zna, ali ću ipak da napomenem par veoma važnih stvari. Prilikom snimanja panorame poželjno je da dubinska oštrina bude što veća, što znači nešto zatvoreniju blendu, što u praksi znači da su u igri blende od f8 do f16, dok će onima sa compact aparatima i manjim senzorima rezultati biti sasvim korektni i sa otvorom blende u rasponu od f/5.6 do f/8. Nakon izoštravanja, zgodno je zaključati tu tačku fokusa i sve kadrove odraditi sa istim podešavanjem.

Određivanje vremena ekspozicije je stvar prakse i procjene scene. Za slučaj svjetlosno ujednačene scene i manjeg broja fotografija najčešće se koristi isto vrijeme za sve fotografije. U slučaju širih scena, većeg broja fotografija i dinamički zahtjevnijih motiva, vrijeme ekspozicije može da varira tako da na svim snimcima dobijete ujednačene rezultate uz napomenu da se mogu javiti problemi u spajanju ukoliko je razlika u vremenu ekspozicije između dva uzastopna kadra veća od jedne blende. Moguće je i da cijelu scenu izmjerite u kritičnim tačkama i odredite neku srednju vrijednost po kojoj snimite sve fotografije, a naknadno ih (ako ima potrebe) korigujete u nekom od alata za obradu fotografije. Sve je to stvar ukusa i navika, a procjena koji metod će dati najbolji rezultat zavisiće od vašeg iskustva.

Balans bijele boje (white balance) treba da je isti na svim snimcima. Ukoliko snimate RAW ovo i nije toliko bitno, jer ćete naknadno za sve snimke podesiti istu vrijednost. Ukoliko snimate direktno JPEG format, ovo je potrebno podesiti prije snimanja tako da sve fotografije imaju isti WB. U suprotnom rizikujete da prelazi između fotografija budu vidljivi, a moguće je da se na mjestima preklapanja pojave i neke čudne boje kojih inače nema.

Dakle, preporuka je da da sve snimke jedne panorame odradite sa istim otvorom blende i istom tačkom fokusa, sa jedinstvenim balansom bijele boje (white balance), dok jedini varijabilni parametar može da bude vrijeme ekspozicije. Sve ovo bi trebalo da znači da se panorama planira već na terenu.

U laboratoriji

Napravio sam seriju od od pet fotografija od kojih svaka ima identične parametre: f/11, 1/60, iso 200, 17mm, uz korišten polarizator. Bio sam lijen da nosim stativ, a iskreno i nije mi trebao na čamcu, pa sam ovaj put fotografisao iz ruke. Pokriveni ugao je skoro 180 stepeni. Realno dovoljne su bile i tri, maksimalno četiri, fotografije ali odlučio sam se za nešto širi kadar. Zbog velike znatiželje, RAW fajlove nisam nikako obrađivao, u pitanju su default postavke, inače bi na poslednje dvije fotografije blago korigovao parametre za procesiranje na način da izvučem još malo detalje u svijetlim dijelovima oblaka.

U Adobe Bridge-u selektovao sam ovih pet fotografija, a zatim izabrao Photomerge (Tools>Photoshop>Photomerge). Odlučio sam se na potpuno automatsko spajanje, što znači automatsko poravnanje fotografija (Auto Align Layers) i automatski blending (Auto Blend Layers). Obično ne volim prepuštati konačnu odluku programima, ali ovaj put su moje nestrpljenje i znatiželja pobjedili.

Primjetićete da je Photomerge ponudio nekoliko opcija za slaganje panorame. U ovom slučaju izabrao sam auto, jer već sam i ranije rekao, žurio sam, a želio sam i kompletnu odluku da prepustim programu. U pitanju je način na koji će se dobijena panorama projicirati. Obično bih izabrao cilindričnu ili perspektivnu opciju, a uz ove dvije u stitcheru često koristim i sfernu projekciju. Da ne ulazim u detaljno objašnjenje šta koja projekcija znači, mislim da to, barem za potrebe ovog teksta, sasvim dovoljno ilustruju fotografije pored njih.

Nakon malo muljaže i slaganja, dobro možda i nije baš malo, potrajalo je to oko 10-15 minuta, ugodno sam se iznenadio sa dobijenim rezultatom.

Dobijena panorama je organizovana u layerima, gdje svaka fotografija ima zaseban layer i pripadajuću mu masku.

Na ovaj način veoma lako se može promjeniti “odluka” autoblendera i preusmjeriti spoj ukoliko se primjeti neka greška. Sve to na način koji ne oštećuje originalne fotografije (layere) i koji dozvoljava naknadnu “promjenu mišljenja”.

Odvojio sam malo vremena da pregledam spojeve i ostao bez teksta. Panorama veoma uredna na 100% uveličanju što mogu posvjedočiti neki nasumične izabrani spojevi. Sve je tu skoro pa hiruški precizno. Utiska sam da je implementirani algoritam sličan onom koji koristim prilikom spajanja u Realviz Stitcheru – nepravilne linije koje se provlače pretežno kroz tamne dijelove fotografije da bi spojevi bili što manje očigledni, a potencijalne greške u spajanju, ako ih i ima, manje primjetne. Jedina razlika je u tome što se to ovdje odvija potpuno automatski dok Stitcher traži krojačevu ruku koja će to da odradi za njega (stencil tool i gomila vremena, posebno za višeredne panorame). Tonski prelazi između fotografija su takođe neprimjetni. Kasnije sam probao spojiti još nekoliko panorama gdje sam imao mnogo veće razlike između dva uzastopna snimka, ali Photomerge je sve to ujednačio i napravio neprimjetnim. Slijedi nekoliko primjera sa uveličanjem od 50% gdje sam tankom bijelom linijom označio spojeve tj. šavove između susjednih fotografija:

Jedini izuzetak bila je mala greška, primjetna tek na 100% uveličanju, gdje se jedan detalj (vrh metalne šipke u vodi) duplirao (pojava koja se naziva ghosting).

To je ujedno jedina greška koju sam uspio pronaći pri pregledu panorame na 100% uveličanju. Ako se ima u vidu da je dobijena panorama, čak i crop verzija, preko 7000 piksela širine postaje jasno da je ovakva greška potpuno zanemariva. Veoma lako je ukloniti pojave ovog tipa i to na više načina. Prvi je izmjenom layer maske vezane za spornu fotografiju, a drugi upotreba clone ili healing alata. Treba imati na umu i da je ovih pet fotografija snimljeno sa ultraširokim objektivom na 17mm i da je uprkos distorzijama, kojih ima prilikom snimanja sa ultrašircima, Photomerge zaista vrunski odradio svoj dio posla.

U daljem procesu obrade fotografiju sam kropovao na panoramski format (25×10) i odradio korekciju boja uz pomoć Color Balance alata:

Zašto korekcija boja? Moj doživljaj motiva bio je: svježe, zeleno, prirodno, ali ne i pretjerano. Zato sam išao sa laganijom korekcijom crvenih tonova. Jezero je imalo nizak nivo zbog suše i zbog toga je u sebi sadržalo blagu smeđu komponentu, a slično je bilo i sa zelenim dijelovima kojima je sunčevo svjetlo dalo potpuno drugačiji ton. Mislim da sam ovakvim pomjeranjem vratio stvari u normalu.

Zaključak

Bez dileme, Photomerge CS3 je veoma napredovao u odnosu na prethodne verzije i prerastao u moćan alat za brzo i efikasno spajanje panorama, privlačan najprije onima koji tek počinju i koji ne znaju previše o ovoj vrsti fotografije, ali i onima koji ne žele da gube vrijeme na precizno spajanje u programima poput Realviz Stitchera. Ostaje još da se provjeri kakav je Photomerge sa zahtjevnijim motivima (arhitektura, geometrija, …) ali bez obzira na taj rezultat on je definitivno alat vrijedan pažnje. Nadam se da sam vas ovim člankom bar malo zainteresovao za oblast panoramske fotografije. Topla preporuka svima da probaju — panorame dok trepneš :)

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.

Danas je uz dnevnu novinu Vijesti objavljena prva od ukupno deset mojih razglednica od kojih će svake srijede biti objavljena po jedna. Mali jubilej za mene i veliki za njih jer su već deset godina sa nama. Povodom toga napravio sam malu flash prezentaciju sa tih deset fotki.

Požurite i kupite Vijesti jer od danas mogu da budem i u vašem poštanskom sandučetu. Čisto hvalisanje, al’ valjda blogovi tome i služe :)

Motivi na razglednicama:

1. Stari grad Budva
2. Sveti Stefan, panorama sa Čelobrda
3. Ostrva Katič i Sv. Neđelja, Petrovac
4. Perast
5. Stari grad Bar
6. Manastir Savina, Herceg Novi
7. Crkva Sv Đorđa, Orahovac
8. Kanjon rijeke Pive
9. Crno jezero, Durmitor
10. Alipašini izvori, Gusinje

Svjetlopisi.com © 2012 All Rights Reserved.


]]> http://www.svjetlopisi.com/2007/06/27/od-danas-i-u-vasem-postanskom-sanducetu/feed/ 3