Canon EOS 5D, 17-40 @40mm
f/8, 1/60, iso-100

Evo je opet pauza! E pa neće moći :)
Neke loše navike je zaista teško iskorjeniti. Priznajem, osladila mi se lijenost i plutanje u nekom čudnom međuprostoru. Već par dana se kritikujem i svjestan sam da ako sad popustim, neću ništa napisati do proljeća.

Htio sam da podijelim sa vama još neke fotke snimljene na nedavnom izletu na sjever ali sam na kraju odustao jer mi je bilo žao da ih razdvajam, posebno jer ih povezuje priča. Zato sam odlučio da sve to lijepo spakujem u jedan kraći putopis, a vrijeme dok ga ne napišem prekratim sa nekim fotkama od ljetos.

Ovo je jedna od tih fotki…

Kapetanovo jezero

Već dugo vremena planiram obilazak Kapetanovog jezera ali uvijek bi se našlo nešto preče od tog. Ipak, jednog lijepog avgustovskog jutra, planete su se poravnale a ja sam uspio sam da skoknem do tamo. Bio je to cjelodnevni izlet koji mi je izuzetno prijao.

Mjesto je zaista unikatno i sa prelijepom prirodom. Moćni planinski masivi, mirisne livade sa stadima ovaca i konji koji jure po brijegovima… Eeeej, to su bile impresije! I dan danas sjećam se svakog detalja.

Sad nešto razmišljam, kad sam se ovako razvezao sa pričom, dobro bi bilo i ove seriju pretvoriti u putopis. Vjerovatno i hoću, ali ne noćas :))

Dakle, fotka!

Snimio sam je nadomak Kapetanovog jezera, pred sami kraj dana, dok sam se vraćao iz šetnje po okolnim vrhovima. Kolibu nisam primjetio odmah. Iako je bila najljepša, najnovija i najblistavija tamo, nekako se skromno i zgodno uklopila u ambijent. Sićušni biser skriven u kamenoj školjci. Kao da je čekala je da neko pronađe. I onda sam naišao ja :)))

Nego da ostavim nešto i za putopis.
Čiča miča i gotova priča :)

Napomena: Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete istu vidjeti u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @35mm, CP
f/8, 1/125, iso-100

Baš me je krenulo sa novim stvarima, pa da ne prekidam seriju. Nakon redizajna i virtuelne selidbe, stigao sam do poslednjeg dijela ove trilogije. I gle čuda, napokon nova fotka od mene. Opet sam počeo da fotkam i uživam u tome. Nadam se da će me taj osjećaj ovaj put držati dugo.

Prije par dana smo odlučili da malo posjetimo sjever Crne Gore. Obzirom da dan traje veoma kratko, nismo baš mogli previše da šetamo pa smo se ograničili na dio kanjona Komarnice i planinski masiv Durmitora. Fotka iznad prikazuje taj masiv iz daljine. A kako je nastala? Evo priča…

Dan je bio jedan “od onih”. Temperatura idealna, svjetlo i vidljivost kao naručeni. Teško je bilo taj dan snimiti nešto loše. Nakon nepredviđeno dugog zadržavanja u kanjonu Komarnice, uputili smo se prema Durmitoru. Na ulasku u Žabljak, negdje kod skretanja za Njegovuđu, zaustavila nas je policijska patrola.

Eh taj Gepek™, oganj u njega

Ljubazno i uz pozdrav, policajac nam je zaželio dobar dan, i nakon kontrole dokumenata upitao: Šta imate u gepeku? Rekoh mu da nema ništa, ali on je odlučio da ne vjeruje mojim zelenim okicama, oznojenom čelu i rumenim obrašćićima koji su posledica prethodnog lomatanja po kanjonu Komarnice.

Otvorite gepek, ne vjerujem ja da tamo nema ništa! Ja izađem, otvorim prtljažnik i pogledam ga, a on pogleda prvo prtljažnik, pa mene i onda opet upita: Jel sigurno nemaš ništa? I ja se nešto mislim, nakon ove predstave dal’ da ga pitam šta ga konkretno zanima, ali sam ipak odustao od toga. Dan je bio kratak, i nisam želio dodatna zadržavanja. Skratio sam priču i samo rekao: Izvolite, pogledajte! A nema šta da se vidi, prtljažnik je bio prazan kao tanjir pasulja poslije mene. Na kraju je odustao i zaželio nam srećan put.

I eto, da nije bilo durmitorske patrole vjerovatno bi proletili ovu livadu sa lokvicom u sred nje jer smo žurili da stignemo na planinu. Naravnoučenije ove priče je da uvijek stanete kad vas policija zaustavlja :)

Napomena: Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete istu vidjeti u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-400

Baš me je krenulo što se tiče fotkanja. Kratki i neplanirani izlet do meni veoma dragog mjesta, Rijeke Crnojevića. Drugar me pozvao i prosto nisam mogao (a nisam ni imao obraza) da ga odbijem. Odlučio sam da pokopam lijenog sebe i ovog proljeća u promet pustim, novog i usavršenog chegevaru v2008.

Ovo je baš kritičan vremenski period što se tiče fotkanja, ni zima, ni proljeće. Vidno je da se priroda u ovom kraju budi, ali ipak nedostaje malo boja i rastinja. Drveće je potpuno golo, a vegetacija isprano smeđa i siromašna. Dan je inače bio fantastičan. Nakon preksinoćnog orkana i invazije grada priroda se potpuno pročistila.

Kristalno čisto nebo, tek uz neki oblačak, da nagovjesti da još nije gotovo i da kišna sezona tek počinje. Priroda je bila mirisna i svježa, kao kad baka na pijaci vodom pokvasi tek ubrani špinat :)

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-400

Tokom cijelog puta pažnju su mi privlačili šafrani pokraj ceste koji su u velikim grupama bili na skoro svakom sjenovitom mjestu. Već odavno u glavi imam ideju kako da snimim baš ovakav motiv. Jedan izolovani cvjetak i gomila njegovih drugara u pozadini, ali za tako nešto izgleda ipak treba veći prostor i malo kultivisanija zemlja. U glavi mi se odavno motala i scena gdje se u obilju mekoće ističe jedan izolovani tučak. Pomislio sam da neću imati dovoljno svjetla da snimim tako nešto, srećom sam se prevario. Čak su mi se i boje svidjele – komplementarne, nježne i čini mi se da dobro idu uz ovu mekoću.

Kako je odlazak bio neplaniran i u žurbi, napravio sam jedan previd. Zaboravio sam da ponesem šuškavu jaknu koju koristim kao izolator i žilbericu sa kojim bi na prirodan način dosvjetlio cvjetiće. Kako god, malo sam se skvasio sjedeći na kao sunđer natopljenoj mahovini, a problem žilberice sam rješio prirodnim putem – našao sam dio gdje pada dovoljno sunčevog svjetla, i malo ga aranžirao.

U povratku smo svratili i do Karuča. Malo sam se rastužio trenutnim stanjem po pitanju boja i krajolika. Srećom bilo je nekih zanimljivih detalja koji su mi privukli pažnju. U gomili potpuno ogoljenih kamenih ploča pronašao sam pukotinu u kojoj je bilo života. Izgleda da je proljeće stiglo i ovdje.

Bjež’mo, zmijaaaaaaa!?

Taman kad sam se opustio i zalegao da malo detaljnije snimim ovaj motiv, učinilo mi se da na samo petnaestak centimetara od mog nosa vidim zmijski rep. Bio je to pravi šok za mene! Srećom brzo sam zaključio da je u pitanju obična puževa kućica. I on čovjek voli cvijeće, ne mogu ga kriviti :)

Ne pamtim kad sam u životu više fotkao cvijeće. Žena u meni je juče uživala :)

Napomena: Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Uspio sam!
Prva fotka u 2008.

Divan dan juče. Skoro pa da su me natjerali da izađem van. Lagana vožnja do sjevera Crne Gore i nazad, nije trebalo da bude previše teško, čak ni za lijenčinu poput mene. Vožnju nam je ipak prekinuo jedan zastoj na putu.

Ljudi prave tunel i saniraju dio puta, a mi smo skroz smetnuli sa uma taj inače najavljeni prekid u vremenu od 9 do 11 časova. I baš se pogodilo da tamo dođemo u 9:05. Dugih dva sata čekanja smješkalo nam se ispred tunela.

Vratili smo se par kilometara nazad, do manastira Morača i tako je počela ova priča.

Nakon malo šetnje po prirodi, odlučili smo da siđemo i do obale rijeke Morače. Iako smo bili dobro obučeni, izgledalo je da će uskoro biti cvokotanja. Jutro u planini često prevari svojim romantičnim izgledom. Srećom čim smo izašli iz sjene prestao je onaj ugodni osjećaj hladnoće i sunce je lagano počelo da prži. Stigli smo do obale i tu se, kao gušteri, većinu vremena izležavali na suncu.

Mir, tišina, zrak, samo gledaš, ćutiš i uživaš. Ne sjećam se kad mi je u životu brže proteklo tri sata. Čak sam uspio da snimim i nekoliko fotografija. Ostatak puta je protekao u najboljem mogućem redu. Po povratku u Podgoricu zaspao sam kao beba :)

Fotografija

Što se tiče fotografije prilično sam zadovoljan. Uprkos činjenici da vegetacija na sjeveru još nije počela da buja, ovaj krajolik oskudan vegetacijom i bojama za mene ima neku draž. Prosto se osjete planinska klima, svježina, čistoća, hladni zrak i dolazak toplog sunca. Problem je i vodopad Svetigora koji dolaskom ljeta počinje da slabi, pa je veoma teško dobiti dobar balans svega u kadru.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Primjetio sam da je vertikalni kadar postao moja bolest, nikako ne mogu da se vratim u horizontalu. Snimio sam i jednu horizontalnu fotku, specijalno za potrebe fotobloga, ali sam vertikalnoj dao prioritet jer mi se čini ljepša. Takođe smatram da bi tjesniji kadar bio mnogo korektniji jer bi time manastir i vodopad još više došli do izražaja, ali sam pod snažnim utiskom pejzaža odlučio da idem što šire.

Najvažnije od svega, napokon sam počeo da fotkam. Medvjedi se, izgleda, lagano bude iz zimskog sna :)

Manastir Morača

Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevjekovnih spomenika u Crnoj Gori. Podigao ga je sredinom XIII vijeka Stefan, sin kralja Vukana i unuk Stefana Nemanje. Izgrađen je na prirodnom platou tik uz desnu obalu rijeke Morače. Kompleks se sastoji od tri crkve, konaka i veoma prostranog dvorišta, a opasan je visokim bijelim zidom. Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

Posmatraču obično za oko zapnu dvije veoma karakteristične stvari vezane za ovaj manastir. Fasada crkve nije od kamena, što je tipično za većinu srednjevjekovnih crkvi u Crnoj Gori, već je omalterisana, bijela. Pored manastira, sa istočne strane, u rijeku Moraču se uliva vodopad koji se zove Svetigora.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 100mm/2.8 macro
f/8, 1/250, iso-100

Drevni grad Onogošt, lociran u nikšićkom polju, veoma burne prošlosti, kroz vjekove rušen i obnavljan, često je mijenjao svoj oblik i gospodare. Na fotografiji je njegov “gornji dio”, koji je služio kao tvrđava, a izgrađen je jednoj stjenovitoj glavici u sred polja. Utvrđenje je trenutno u fazi obnove sa ciljem da se pretvori u zanimljivu turističko-kulturnu destinaciju.

Često sam mjerkao ovaj motiv, ali nikad u potpunosti nisam bio zadovoljan ambijentom i atmosferom. Grad me je stalno mamio i nisam prestajao da ga mjerkam. Tog dana, putujući prema Hercegovini i prolazeći tranzitom iznad Nikšića, primjetio sam da se skoro sve posložilo baš onako kako sam i zamišljao. Ambijent, priča, grad i atmosfera. Sve je bilo tu.

Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/4, 1/1000, iso-400

Četvrti Međunarodni karneval, Feštađuni – Budva, 06.05.2006.

Dan je počeo divno i sunčano, da bi se brzo promjenilo u seriju podnevnih pljuskova. Malo je nedostajalo da se pokupim nazad kući, kad je počelo da se razvedrava. Bilo je skoro pa idealno vrijeme za fotkanje. Mekano i difuzno svjetlo uz povremena probijanja sunčevih zraka. Ostao sam do kraja parade i nafotkao se kao nikad do tada.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 100mm/2.8 macro
f/8, 1/500, iso-200

Perast, Crna Gora. Spoj dva svijeta, pitomog mora i divlje nepristupačne planine, toplog i hladnog… sve skupa izgledalo mi je magično i primamljivo. Kadrirao sam baš kako prajm zahtjeva u pipkavim situacijama – kompromisom. :)

Klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @40mm
f/8, 1/160, iso-100

Mislio sam danas da izađem malo vani i napravim bar dvije fotke. Gledajući kroz prozor učinilo mi se da je divan dan. Kristalno plavo nebo, sunce i prava proljetna toplina. I taman kad sam se spremio da izađem, stigla je poruka na ICQ. Drugar javlja da tiranosaurusi vrebaju iza ugla, a čujem i neki jak vjetar kako duva.

Predomislio sam se. :)

Idealna prilika da se po ko zna koji put zakopam u foto arhivu. Ovaj put ću da se odužim Slavenu za autoportrete koje mi je napravio i koje koristim na AOB-OMA stranicama. :)))

Nacionalni park Durmitor, Avgust 2007.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/5.6, 1/100, iso-400

Snimljeno u Nacionalnom parku Durmitor. Naši pogledi su se sreli sasvim slučano, ali bila je to ljubav na prvi pogled. Ova ptičica je zaljubljena do ušiju, nadam ste da ste i vi.

Srećan vam dan zaljubljenih :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @40mm
f/11, 1.6sec, iso-100

Naslovna mi se potpuno ubuđala. Fotki ni za lijek, a stranica sve više liči na izvještaj sa nekog skupa gdje je glavna tema bila politika ili ekonomija. Obećao sam sebi da neću kačiti stare fotke, sve u nadi da ću da izađem vani i potrošim bar jedan elektron iz baterije. Izgleda da nije upalilo.

Ovu fotku sam snimio ljetos u Nacionalnom parku Durmitor pri povratku u civilizaciju poslije jednog cjelodnevnog izleta. Malaksao, gladan, žedan, bosonog, ma pravi siročić. I baš kad sam se sažalio na sebe, pomislih kako mi nedostaje još nešto.

Morila me žeđ, ali baš morila. Dok sam maštao o hladnoj vodi naletili smo na jedan šumski potok. Napio sam se toliko da svaki medo kruškar iz okoline može da mi zavidi. Drugar nije pio. Nije smio ili nije htio da ne pokvari ukus kafe na koju smo kansije otišli.

Nisam previše zadovoljan fotkom. Šuma me je nervirala jer bi uvijek nedostajalo bar jedno ili dva stabla za onu dobru, savršenu kompoziciju. Taman kad bi našao dobar ritam i ujednačio scenu, neko od ovih drvića pomaklo bi se korak naprijed i pokvarilo mi kadar. Obrada malo mračnija, po ličnom meraku i doživljaju – studen hladna šumska voda i planinska kafa. :)

P.S. Da li ste znali da klikom na bilo koju od fotografija objavljenih u fotoblogu možete vidjeti istu u većoj rezoluciji? Ja sam to znao, ali dosta mojih gostiju nije. Kasnije sam shvatio, kako bi i mogli da znaju, kada to nigdje ne piše. Kruno, hvala ti za ideju. :)))

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @17mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/10, 0.4 sec, f/11, iso-100, CP

Prvi put u životu otišao sam tamo u ljeto 2006. godine i to na povratku iz Pljevalja prema Podgorici. Sunce je bilo skoro zašlo (svi znaju da ja uvijek kasnim) i samo zbog velike radoznalosti, pomalo razočaran što smo došli prilično kasno, odlučili smo da ipak vidimo to Crno jezero o kome svi pričaju.

Nakon kraće šetnje pješačkom stazom kroz borovinu, šuma kao da je odjednom otvorila svoju kapiju i pustila nas da vidimo Crno jezero. Bilo je zaista lijepo kao što su nam i pričali. Nije bilo puno vremena, bližio se totalni mrak, pa sam bez puno razgledanja odlučio da se raspakujem već nakon par minuta hoda stazom koja je kružila obalom jezera. Sa te lokacije sam napravio većinu fotki, uključujući i ovu.

A Durmitor…

Eh, teško je to opisati… Mirna vodena površina, bogata teksturama, veoma zanimljivo svjetlo i prekrasne boje, gomila interesantnih detalja. Sve je bilo “namješteno” samo da se gleda i upija. Zalazak sunce, smiraj dana, svježina, specifičan zvuk tišine… A tek miris borove šume, čini mi se da još ga osjetim :)

Dok sam snimao upravo ovu fotografiju, prišao mi je čuvar nacionalnog parka, onako prilčno nasrtljivo i gotovo me legitimisao: ko sam, šta sam, za koga fotkam… Znate već, sva ona pitanja koja su bila moderna u nekim davno prošlim vremenima. Nisu mu pažnju privukli ostali turisti sa fotoaparatima koji su okolo zujali kao mušice, ali ja jesam, vjerovatno zbog raspakovanog stativa. Primjetio sam da na to svuda reaguju taman kao da si raspakovao raketni bacač. Shvatio bih ja sve to, čuvar je čuvar, čak mu dozvoljavam i da ima pravo da zna sve te detalje, međutim zasmetalo me zašto je skočio baš na mene, kada su samo dvadesetak metara dalje trojica pecali ribu i to u sred nacionalnog parka (ne znam, možda je to tamo dozvoljeno, iako ozbiljno sumnjam u to). Zasmetao me još više taj njegov pomalo nepristojan i kaubojski nastup.

Zato budite oprezni kada raspakujete stativ :)

Uprkos svemu, svrstao sam i ovaj doživljaj u lijepe uspomene od tamo, jer ne može njih i moje impresije da pokvari jedan radoznali čuvar. Danas mi je samo ostalo žao što i ja nisam legitimisao njega :))) Prošle godine npr. imali smo izuzetno prijatno iskustvo sa čuvarem koga smo sreli daleko u pustošima Durmitora.

HDR

Motiv je u startu zamišljen kao HDR, bilo je to vrijeme kada su “izmislili HDR” i sve živo sam želio fotkati na taj način. Naravno uporeba HDR-a u ovom slučaju je sasvim opravdana. Svjetlo je bilo slabo, scena veoma zahtjevna i dinamična. Ko je želio detalje u svim djelovima kadra morao se pomoći ovom tehnikom. Prvi put sam ga odradio sa 3 ekspozicije i bio veoma zadovoljan. Nakon godinu dana igranja i eksperimentisanja u HDR području, odradio sam ga ponovo, ovaj put sa samo dvije ekspozicije – osnovnom i podeksponiranom. Čini mi se da kada su u pitanju HDR motivi i Photomatix mnogo bolji rezultat (u smislu boja i kontrasta) se dobije sa lagano podeksponiranim ulazom i dominantnijim tamnijim tonovima. Nije pravilo, ali često je tako, posebno kad se želi atmosfera.

Photomatix

Primjetio sam takođe da nove verzije Photomatixa nemaju baš puno veze između (preview) fotke koju vidite dok podešavate parametre za “tone mapping” i fotkom koju dobijete kao finalni izlaz iz matixa. Najprije sam mislio da je u pitanju neki bug, jer to je nešto što me kod ovog programa nervira skoro godinu dana. Čak sam izgubio i volju da snimam HDR fotke, misleći da se moj novi fotić ne slaže sa ovim programom, a da se ja ne slažem sa većinom ostalih HDR programa. I nedavno, pričajući sa drugom koji je takođe primjetio ovaj problem, saznam da nije u pitanju nikakav bug. Ispada da je to zapravo feature o kome više možete pročitati u FAQ sekciji na njihovom sajtu. Izdvajam jedan dio:

The Tone Mapping preview does not look the same as the final output image.
…
The preview has for purpose to give you an indication of how the final tone mapped image will look like, and how changes in the settings influence it. It is not an exact representation of the final result, unless you use the Tone Compressor method to tone map the image.
…
When the final result is not like you wanted it, you can undo the Tone Mapping (from the HDR menu on Windows and the Edit menu on Mac) and try the Tone Mapping again using other settings.

E pa strašan im je feature :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @17mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/60, 1/125 (-1EV), f/8, iso-100

Paštrovići, 2006. godina.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @40mm
f/8, 1/640, iso-200

Ostrva Katič i Sv. Neđelja, Petrovac na moru.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 100mm/macro
f/8, 1/200, iso-400, 580ex

Šetajući rivom u Budvi pažnju mi je privukla jedna gajba puna ulovljene ribe. Bila je to najljepše i najurednije složena sardina na cijelom primorju :)

Izbor je pao na stotku macro i iso-400 jer se bližio kraj kraj dana i svjetlo je bilo prilično kritično. Pomogao sam se blicem, tj. izvučenom bijelom karticom koja je bacila tek toliko svjetla da inače bijela i mokra riba dodatno zablista i malo “oživi”. To se pokazalo kao dobra odluka, jer mi se, uz prethodno podešen iso-400, balans svjetla činio odličan. Možda sam mogao još malo zatvoriti blendu i dobiti veću oštrinu po cijeloj površini kadra, čini mi se da bi f/11 ili f/16 bili idealni, ali bilo me je strah da sa takvom blendom neću uspjeti da postignem onaj pravi balans. Pride što su ljudi kupovali ribu i postojao je rizik da moja gajba bude odnesena :))

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @22mm
f/16, 1/50, iso-200, CP

Nema ništa ljepše od proljeća u planini. Ustvari, vjerovatno ima, ali u tom trenutku nekome naviknutom na oblačne i sive zimske prizore komadić sunca i ovog slatkog žutozeleniša teško da je mogao prijati bolje od ovoga. Bili smo na putovanju prema Plužinama i zastali da snimimo ovaj prizor. Sunce smo doslovno lovili, jer nam je bježalo, ili je ono bježalo od sjene i sivila koje je išlo za njim. Kao i obično, trajalo je kratko, možda 5-10 minuta uživanja u prirodi i to je to. Sve je opet je postalo sivo i monotono. Bilo je to proljeće na planini Goliji.

Obzirom na upotrebu širokog ugla, iznenadilo me koliko sam morao zatvoriti blendu (f/16) da dobijem prihvatljivu dubinsku oštrinu. Istina, ovo je bilo maksimalno natezanje optike, jer se cvjetić nalazio na graničnoj (minimalnoj) razdaljini pri kojoj objektiv uopšte može da izoštri. Znači, ekstremno plitak dof, čak i za širokougaoni objektiv. Zbog upotrebe polarizatora, a dijelom i zbog zatvorenije blende, digao sam osjetljivost na iso-200 da bi kompenzirao nedostatak svjetla. Bilo je lijepo igrati se sa mojom (tada) novom igračkom i učiti na licu mjesta :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 5D, 17-40 @24mm
f/11, 1/50, iso-100, CP

U pitanju je staro ribarsko naselje Karuč koje se nalazi na obali skadarskog jezera. Tu se nalaze se dva “jezerska oka”, jedno se zove Volac, a drugo Karučko oko, koji predstavljaju ogromne izvore pitke vode. Pored njih, sa jednog uzvišenja, krajem dominira i dva vijeka stara kuća – zimovnik Sv. Petra Cetinjskog. Arhitektura je veoma specifična i ako bi se na trenutak zaboravilo da je u pitanju obala jezera, čovjek bi gledajući te stare kamene kuće pomislio da se nalazi na nekom morskom ostrvu.

Kraj u kojem je vrijeme odavno stalo i koji možda baš zbog toga ima svoju magiju i ljepotu bez obzira na vrijeme u koje ga posjetite. Ambijent je prelijep, a mještani ljubazani i gostoprimivi. Kad god došli, uvijek će se tu pronaći neki nov i zanimljiv detalj.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/8, 1/100, iso-100

Pratio sam čun kako se sporo kreće po površini skadarskog jezera ostavljajući veoma lijep trag za sobom. Nije bio neki ko zna kako lijep kadar, iako su talasi stalno vukli pažnju i provocirali me da ih ufotkam. Kretao se veoma sporo, a ja sam ga pratio, pokušavajući da nađem neki bar malo zanimljiv kadar — bezuspješno! Skoro da sam odustao i baš tada mi je kroz glavu prošla sinusna funkcija. :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @27mm
HDR od 2 ekspozicije: 1/50, 1/200 (-2EV), f/11, iso-100, CP

Fotografija je snimljena u Perastu, 2006. godine. Bilo je zanimljivo posmatrati borbu svjetla sa oblacima, na momente je izgledalo kao da se sve u zalivu puši. Nešto slabiji svjetlosni uslovi navukli su mi da taj dan dosta eksperimentišem sa HDR tehnikom.

Ovaj motiv je u startu zamišljen i odrađen sa 3 snimka, autobracketing (0, -2EV, +2EV), mjereći svjetlo na oblacima i u tamnijim dijelovima zaključio sam da će ovaj raspon biti sasvim dovoljan za HDR. Fotka je sastavljena u Photomatixu, uz napomenu da nisam koristio treću (+2EV) jer je u tom slučaju dobijeni rezultat bio previše razvodnjen i bezkontrastan, generalno mnogo teži za naknadnu obradu u Photoshopu. Osim toga, treći dio se činio nepotreban jer je tamnija (-2EV) fotografija dala dovoljno volumena i detalja oblacima, a nisam želio sa gomilom svjetlih detalja sa svjetlije (+2EV) verzije da ubijem ovu atmosferu.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 17-40 @17mm
f/8, 1/50, iso-100, CP

Panorama sa drevnog utvrđenog grada Žabljak Crnojevića. Oblaci su se gomilali u daljini, sunce je bježalo, a Skadarsko jezero još uvijek dobrim dijelom ispod vode… sve je to imalo neki pomalo filmski šmek. Fotka je nastala u proljeće 2006-te godine, ali je jedno vrijeme nisam previše obraćao pažnju na nju. Razlog za to je veoma prosječno nebo na originalu. Donji dio fotke bila je veoma korektan, čak i više od toga, ali na nebo je štrčalo. Najviše me iritirala nelogična dominacija sivo plavih tonova koja nikako nije bila u kombinaciji sa crvenim i smeđim tonovima iz donjeg dijela. Jednom prilikom, dok sam sređivao stare fotke, opet sam naletio na nju i poigrao se malo sa gradijent filterom u photoshopu, tek toliko da ujednačim boju neba i zemlje.

Sa ove lokacije snimljena je i nedavno objavljena Ent familija.

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.

Canon EOS 10D, 70-200IS @200mm
f/6.3, 1/160, iso-200

Karuč, staro ribarsko naselje na obali Skadarskog jezera. Bio je smiraj dana i uživali smo u panorami sa jedne uzvišice iznad naselja. Ono što je tipično za Karuč je da u to doba dana uvijek izgleda drugačiji i po nekom novom detalju zanimljiv, a igra svjetla i sjena uvijek ostavi jak utisak na posmatrača. Ovaj put, Karuč nam je poklonio plastificiranu neobičnu i ugodno obojenu jezersku površinu. Mir i tišinu, samo na kratko, poremetio je ovaj veseli čamčić.

Priznajem da nas je čamac iznenadio i stigli smo napraviti tek po dva tri snimka. Budući da je čamac bio faktor iznenađenja, odlučio sam da pokušam da kompozicijski prenesem taj faktor na posmatrača :)

Svjetlopisi.com © 2010 All Rights Reserved.